10 pravila za pisanje brojeva

 
Kako izražavaš brojeve u tvom pisanju? Kada koristiš cifre (brojeve), a kada pišeš brojeve slovima? Odnosno, kada napišeš 9 a kada pišeš devet?
Ovo može da izgleda malo i beznačajno, ali na žalost u današnjoj (ne)pismenoj kulturi, ima svega i svačega, pa tako vlada i opšti haosu prilikom izražavanja brojeva u tekstovima mnogih pisaca.
Pravilo i odluka kako ćeš izraziti brojeve u tvom pisanju, može mnogo da utiče na doživljaj tvojih čitalaca. Pre svega da vide da si pismen. A onda i na nivou ukupnog utiska, jer nije isto kada broj pišeš cifrom ili slovima. Naročito kada su u pitanju kreativni tekstovi (priče, pesme, eseji) ili kada je pitanju reklamno, marketinško, ili poslovno pisanje.
Da onda malo razmotrimo situaciju:
 
Brojevi ili cifre. Na prvom mestu treba da se kaže da postoji razlka između brojeva i cifara. U čemu je stvar? Broj je apstraktni koncept, dok je cifra simbol koji koji se koristi kako bi se izrazio taj broj. “Tri”, “3” ili “III”, su simboli koji se koriste da izraze isti broj (ili koncept “trojstva”). Može da se kaže da je razlika između brojeva i njihovih cifara kao razlika između neke osobe i njenog imena.
 
Mali brojevi se pišu slovima. Mali brojevi, kao što su oni manji od deset, trebalo bi da se speluju, odnosno pišu slovima. Ako ih ne pišeš slovima, izgledaće kao da pišeš kratku poruku, i želiš da budeš formalan, što može da odudara od tvog pisanja (kada pišeš neku književnu formu, na primer).
 
Ne postoje druga standardizovana pravila. Stručnjaci se ne slažu uvek sa ovim pravilima. Neki kažu da se svaki broj koji stane u jednu reč piše slovima. Brojevi koji se iskazuju sa dve reči bi, po njima, trebalo da se pišu ciframa. To znači da bi uvek trebalo da pišeš dvanaest ili dvadeset. Ali ne i 24.
 
Upotreba zareza i tačke). U srpskom jeziku pravilo nalaže da se veliki brojevi odvajaju tačkom, a decimale zarezom, kako bi se veliki brojevi lakše čitali. Tako je na primer veličina Srbije 77.474 kvadratnih kilometara. U SAD je sasvim suprotno. Tako da pažljivo vodi računa u pisanju zareza i tačke kod pisanja cifara.
Ne počinji rečenicu sa cifrom. Napiši “Četiri veka i sedam godina ranije”, a ne “4 veka i 7 godina ranije”. Isto tako, kada napišeš, na primer, “čitaoci su kupili 400.000 kopija prvog dana”, to bolje zvuči nego “400.000 kopija je prodato prvog dana”. To znači da rečenice sa brojevima i ciframa uvek pažljivo oblikuj, kako bi bile maksimalno razumljive.
 
Vekove i dekade bi uvek trebalo pisati slovima. Koristi osamdesete, i devetnaesti vek.
Procenti i recepti. U svakodnevnom pisanju, u žurnalistici, pisanju eseja, anegdota iz života ili kuvarskih recepata, možeš da koristiš cifre slobodnije – na primer, “4% dece”, ili “Dodaj 2 šoljice brašna”. U formalnom, ili kreativnom pisanju, trebalo di procente pišeš slovima kao, “12 procenata stanovništva” (ili “dvanaest procenata stanovništva”, zavisi od namera opisnaih u tački tri).
 
Ako je broj okrugao ili približan, uvek piši slovima. Okrugli brojevi preko milion pišu se kao broj plus reč. Tako ćeš, na primer, uvek pisati “oko 400 miliona ljudi govori španski jezik kao maternji”, umesto “oko 400.000.000 ljudi govori španski kao maternji”. Ukoliko koristi precizno tačne brojeve, onda ćeš svakako pisati cifru brojevima.
 
Dva broja jedan do drugog. Ovakvo pisanje može biti prilino zbunjujuće, na primer ako napišeš “ 7 13to godišnjaka”, tako da uvek jedan od dva susedna broja izrazi rečima “sedmorica 13to godišnjaka”. Odaberi onaj broji koji ima najmanje slova.
 
Najbrajanje i doslednost. Nadam se da nećeš pisati rečenice kao što je “mislim da si ti moja 1.ljubav, već “mislim da si ti moja prva ljubav”. Budi dosledan u okviru jedne iste rečenice. Ako moj profesor ima 18 brucoša, ima takođe i 23 redovna studenta, a ne dvadeset troje redvonih studenata.
 
U svakom slučaju, kako god obrneš i okreneš, brojevi se moraju pisati, ponekad i često. Zato nije loše da ti ova pravila uvek budu pri ruci kao mali podsetnik. Zar ne?
 
 

Darko Tadić

Prof.dr Darko Tadić je osnivač i predavač u online radionicama kreativnog pisanja i profesor na Visokoj školi za tržišne komunikacije u Beogradu. Diplomirao dramaturgiju na FDU. Radi kao predavač i konsultant za komunikacije, kreativno pisanje i kopirajting.