6 tajni vaspitača zbog kojih su deca u vrtiću poslušna

Tajna 4: Vaše dete ŽELI da se obuče samo

Većina dece zaista žudi za osećajem nezavisnosti, samopouzdanja i postignuća koje donosi samostalno oblačenje. To je za njih sličan osećaj kao kada mi, odrasli, postignemo nešto zaista važno na poslu. Ali, za njih to nije lako, a da biste im olakšali, dobro pazite kakvu garderobu im kupujete. Ako želite da svog trogodišnjaka naučite da se sam obuče, umesto farmerica sa rajsferšlusom i dugmićima – kupite trenerku.

A onda razvijte posebne tehnike da mu pomognete da nauči. Pripremite garderobu uveče za sutrašnji dan, spustite je na podu tačno tako kako bi trebalo da izgleda na njemu kad se obuče. Oblačenje počnite na vreme, da ne biste došli u tesnac i iskušenje da na kraju vi završite posao ili, jednostavno, vežbajte kad niste u žurbi. Da biste detetu pomogli da shvati šta je napred a šta pozadi, obeležite garderobu na jasan način (etikete ponekad nisu dovoljne).
Ovo bi mogla biti dobra ideja za obuvanje – da dete lakše nauči koja je leva, a koja desna cipela.

Još jedan zanimljiv sistem – pitajte dete da li su mu cipele ljute jedna na drugu. Ako su dobro obuvene, onda su okrenute jedna ka drugoj i palčevi će se „ljubiti”. Ako su pogrešno obuvene, palčevi su okrenuti jedan od drugog. 

Tajna 5: Čekanje u redu i deljenje igračaka ne mora biti traumatično.

Kao odrastao čovek, razumete i shvatate da ponekad morate čekati u redu da biste dobili nešto što želite ili što vam je potrebno. I to nije problem osim ako neko pokušava da stane ispred vas. Deca imaju ista očekivanja kada je u pitanju fer ponašanje. Većina njih je spremna da deli i čeka svoj red, sve dok smatraju da sistem funkcioniše fer. Kada se dvoje dece svađaju, mi im govorimo kako svađom i vikom neće rešiti problem, već će se samo još više rasplakati i naljutiti. Detetu koje je više uznemireno treba reći: „Sačekaj da čujem Marka, pa ću onda saslušati i tebe.” Smiriće se jer zna da imate nameru da ga saslušate. Nakon razgovora, deca bi trebalo da se slože da će od sada pitati lepo kad žele neku igračku i predati je kad završe sa igrom. U sedam od deset slučajeva, dete će na ovaj način odmah predati igračku.

Ako ovo ne pali, onda ustanovite sasvim jasno pravilo – detetu koje se u tom trenutku igra igračkom kažite tačno još koliko može da se igra, pre nego što preda igračku. Nikad ne govorite da se igra „još malo” i da će drugo dete da je dobije „malo kasnije”. I ovde možete koristiti tajmer da bi svi znali kad je isteklo vreme za igru. Kada u vrtiću postoji neka baš popularna igračka, odlična ideja je i formiranje liste čekanja i vremena za igru. Deca vole tu vrstu iščekivanja, a čak i trogodišnjaci su spremni da sačekaju, ako znaju sigurno da će doći njihov red. A za malo stariju decu, možete primenjivati i samostalno upisivanje, vežbaće pisanje svog imena i naučiće da budu strpljivi i čekaju svoj red.

Tajna 6: Igra može biti sva edukacija koja je predškolcima potrebna.

Deca bi trebalo da iz vrtića dođu sa osećajem da im je tamo bilo lepo i da su se čitav dan igrali. Jer, tako deca uče.

Ako odlučite da radite sa svojim predškolcima kod kuće, neka to bude uvek kroz igru.
I upamtite, jedini način da se dete u vrtiću potpuno opusti i uživa u igri je da uvek sigurno zna da će mama i tata doći po njega i da ga kod kuće čeka neograničena i bezuslovna ljubav.

Autor: Barbara Rowley’s

Izvor: parenting.com