Divna, pomalo zaboravljena pesma našeg pesnika Alekse Šantića. Badnje veče je pravi trenutak da vas na nju podsetimo.
Sjutra je praznik. Svoju svjetlost mekuKandilo baca i sobu mi zâri.Sâm sam. Iz kuta bije sahat stari,I gluhi časi neosjetno teku.
Napolju studen. Peć pucka i grije.Ja ležim. Ruke pod glavom, pa ćutim,I slušam kako granjem zamrznutimU moja okna goli orah bije.
Tako na vrata sumornog mi srcaSjećanje jedno udara i čekaKô drug i sabrat, kao duša nekaŠto sa mnom plače i u bolu grca.
Negda u take noći, kada otkaPomrlom granju zima pokrov ledan,Ova je soba bila kô vrt jedan,Gdje je potok tekla sreća krotka:
Kao i sada, pred ikonom sjajiKandila svjetlost. Iz ikonostasaSuh bršljan viri. Lako se talasaIzmirne pramen i blagoslov taji.
Sva okađena miriše kô nam soba.Okolo žute lojane svijeće,Mi, djeca, sjeli, kô kakvo vijeće,Radosni što je već grudanju doba.
Pod tankim velom plavkastoga dimaU peći vatra plamti punim žarom,I sjajne pruge po ćilimu staromVeselo baca i treperi njima.
Uvrh, na meku šiljtu, otac sio,Pružio čibuk, i dim se koluta;Njegova misô nadaleko luta,I pogled bludi sanjiv, blag i mio.
Uza nj, tek malko na šiljtetu niže,Kô simvol sreće, naša majka bdije;Za skori Božić košulje nam šije,I katkad na nas blage oči diže.
U To bi halka zakucala. — ”Petar!”— Usklikne otac — ”On je zacijelo!On vazda voli govor i sijelo —Otvorite mu!” … I mi svi, kô vjetar,
Trči i vratâ prijevor izvuci.I stari susjed, visok kao brijeg,Tresući s ruha napanuli snijeg,Javio bi se s fenjerom u ruci.
Svaki mu od nas u zagrljaj hita,Majka ga krotko susreta i gleda,A on se javlja, pa do oca sjeda,I brišuć čelo za zdravlje ga pita.
Sva novom srećom ograne nam soba!Na svakom licu sveto, sjajno nešto.Sučući brke, stari susjed vještoPočô bi priču iz dalekog doba.
I dokle prozor hladna drma ciča,Mi svaku riječ gutamo nijemi;Srca nam dršću u radosnoj tremiSve dogod ne bi dovršio čiča.
Zatim bi otac, kô vedar sjaj dana,Uzeo gusle u žilave ruke,I glasno počô, uz ganjive zvuke,Lijepu pjesmu Strahinjića Bana…
Meni je bilo kô da pjesme oveSvaki stih posta pun behar u rosi,Pa trepti, sjaje, i meni po kosiProsipa meke pahuljice nove…
O mili časi, kako ste daleko!Vi, draga lica, iščezla ste davno!Pusta je soba… moje srce tavno…I bez vas više ja sreće ne steko’…
Kandilo i sad pred ikonom tinja,I sad je pozno predbožićnje doba;Al’ gluha jama sad je moja soba,A ja list sveo pod bjelinom inja.
Uzalud čekam… U nijemoj sjeniNikoga nema… Sam, kô kamen, ćutim.Samo što orah granjem zamrznutimU okna bije i javlja se meni…
No dok mi mutni boli srce kose,Kô studen travku uvrh krša gola, —Iz mojih knjiga, sa prašljiva stola,Ja čujem šušanj kô viline kose.
Gle! Sad se redom rasklapaju sameSve knjige stare, snovi čežnje duge —Miču se, trepte jedna pokraj druge,I njihov šumor kô da pada na me.
Sanjam li? Il’ bi ova java bila?Iz rastvorenih listova i stranaPrhnuše lake tice, kô sa grana,I po sobi mi svud razviše krila.
Sve se svijetle!… Sve u blijesku stoje!…Jedna okolo kandila se vije,A neka bolno, kô da suze lije,Pred slikom dršće mrtve majke moje.
Neke bijele kao ljiljan prvi,Samo im zlatno meko perje grudi;Neke sve plave, tek im grlo rudi,Kao da kanu kap zorine krvi.
Neke mi pale tu na srce svelo,Pa kril’ma trepte i šušte kô svila;A jedna lako, vrhom svoga krila,S cvrkutom toplim dodirnu mi čelo,
Kô da bi htjela zbrisati sjen tuge…I slušaj! Redom zapjevaše one!…I glasi dršću, tresu se, i zvone,Mili i sjajni ko luk mlade duge:
”Ne tuži! S bolom kuda ćeš i gdje bi?!Mi pjesme tvoje, i drugova svijuŠto svoje duše na zvjezdama griju, —Sveta smo živa porodica tebi!
Mi kao rosa na samotne biljkePadamo tiho na sva srca bona,I u noć hladnu mnogih milionaSnosimo tople božije svjetiljke.
Mi združujemo duše ljudi svije’!Mrtve sa živim vežu naše niti:I s nama vazda uza te će bitiI oni koje davno trava krije!
Prigrli ova jata blagodatna!I kada jednom dođe smrti doba,Naša će suza na kam tvoga grobaKanuti toplo ko kap sunca zlatna”…
I akord zvoni… Sve u sjaju jačemKandilo trepti i sobu mi zâri…Iz kuta muklo bije sahat stari.Ja sklapam oči i od sreće plačem…
1910 — 1911.Aleksa Šantić
Komentar:*
Ime*
E-pošta*
Veb sajt
