Aleksandar Gajšek: Samo kroz iskušenja sazrevamo

 
Jedan od najvećih blagoslova koji me zadesio u životu jeste da kroz emisiju upoznajem sve te ljude. Zamislite da svake nedelje upoznate čoveka koji je bolji od vas, u svakom pogledu..
gajsek
U doba kad ne može da se živi od samoreklamerstva, još ima skromnih ljudi uverenih da nisu popili svu pamet sveta. U doba kad se postojanje svelo na preživljavanje, još ima ljudi koji ne pristaju da se ponašaju kao životinje. U doba kad je novac postao jedina religija, još ima ljudi koji traže odgovore na suštinska pitanja i ne kriju da su zbunjeni pred čudom koje tako olako zovemo život.
Jedan od takvih je Aleksandar Gajšek. Takvima se i obraća u emisiji “Agape” koju već 11. sezonu vodi na TV Studio B, a sada i kroz knjigu “Agape antologija” čiji je drugi deo nedavno izašao. Razgovarajući sa teolozima, psiholozima, antropolozima i svima koji poznaju ljudsku dušu, Gajšek pokušava da gledaocima i čitaocima pomogne da se orijentišu u svetu haosa.
– Trudimo se da “Agape” bude elitna emisija dostupna svakome. Elita često ume da bude otuđena od šire publike, a nama je cilj da kroz jednostavna pitanja, dođemo do odgovora. Pratio sam stil Vladete Jerotića, koji je čudesan čovek jer sve mudrosti govori jednostavno, ali ne i prizemno i površno. Kad sam se zainteresovao za teme kojima se bavi “Agape”, bio sam ubeđen da će mi sve biti jasno kada pročitam značajne pisce, filozofe, svete oce. Ali, ne. Divota je što kad otkrijemo jedan plašt, čeka nas nova pozornica. I tako u beskraj jer je život neverovatna tajna – primećuje Gajšek i dodaje da će prvi gost “Agapea” u Novoj godini biti akademik Vladeta Jerotić, dok na Božić gledaoce čeka dramski pisac Duško Kovačević.
Šta je danas umeće življenja?
– Najviši vid umeća života kod svakoga je da prepozna da ne treba da ostanemo samo prizemni ljudi. Da ne treba da poštujemo onu maksimu “u se, na se i poda se” koja izgleda važi za mnoge kao ideal. Nismo pozvani da ostanemo na dnu. Imamo odgovornost da uradimo nešto sa svojim životom, da se kroz kulturu, filozofiju, religiju i umetnost usavršavamo kao ličnosti. Nije taj proces lak. Možda će ti klasična muzika u početku biti dosadna, ali to treba raditi polako, čak i na silu, kao što nekad na silu počneš da voliš, pa ti to postane navika. Pitao sam profesora Dragana Stojanovića zašto bi neko uzeo da čita Tomasa Mana kad nema nijedan roman ispod hiljadu strana. A on mi je odgovorio da će svako ko učini taj napor, posle toga biti bolji čovek. Zamislite tek kad napravite simfoniju, da čovek odlazi na koncerte klasične muzike, pa na Festu odgleda kvalitetan film, a zatim kod kuće pročita klasični roman, kakvo ispunjenje života tada oseća. Duhovni život je šlag na tortu koju treba još ukrasiti fizičkim aktivnostima, odlaskom u prirodu, konzumiranjem dobrog vina. Život je lep.
.
Ali, odakle nam snaga za sve to kad smo iscrpljeni jer smo radili ceo dan za male pare, a obaveze ne prestaju ni kad dođemo kući?
– Slažem se. Čovek jadan ide ulicom savijen, sa svih strana ga pritiskaju. Sa nostalgijom se sećam vremena kad sam bio mali, a moji roditelji radili od 7 do 15 časova, čitav dan je bio pred njima. Olako smo upali u veliku zamku radnog vremena od 9 do 17 časova, a neretko i duže. Ne znam, teško je. Bio sam na predivnoj proslavi 14. beogradske gimnazije i bivši učenik, a sadašnji predsednik SANU, Vladimir Kostić izašao je na pozornicu i rekao: “Vi očekujete od mene da vam kažem neku mudrost, ali ne mogu. Mogu samo da vam pričam o svojim greškama, po mudrost morate otići sami”.
Kako sačuvati porodicu danas?
– Najveća radost dolazi kroz zajednicu, ali i najteže ju je ostvariti, pa ljudi često odustanu. Čak i kad je teško, treba sa ljubavlju da gledamo na partnera, pa kad vidimo da vredi, onda da se trudimo još više. I ko bude istrajan, verujem da su nagrade neverovatne. Mislim da pripadam tipu porodičnog čoveka jer me to najviše ispunjava iako volim i neke hedonističke događaje, čak ih i organizujem, pa sa odabranom zajednicom bliskih ljudi uživam u muzici, poeziji, hrani, vinu.
Kako vreme prolazi, da li sve manje verujete u dobro u ljudima?
– Sve više. Jedan od najvećih blagoslova koji me zadesio u životu jeste da kroz emisiju upoznajem sve te ljude. Zamislite da svake nedelje upoznate čoveka koji je bolji od vas, u svakom pogledu, ljudskom i profesionalnom, to ne može da vas ne oplemeni. Prepoznamo se pa nastavimo druženje. Kako razmišljaš i deluješ, tako i privlačiš. I inače, ne gubim nadu u ljude. Mislim da su predivni, samo im je potreban autoritet. Smrt patrijarha Pavla nam je pokazala da smo plemenit narod okrenut ka vrlini. Nekoliko dana u Srbiji je vladala tišina, niko se ni sa kim nije svađao, nije bilo zločina. Mi galamdžije, brbljiv narod, ispratili smo ga u totalnoj tišini, a ljudi su po 12 sati čekali u redu samo da mu odaju poštu. Kamo sreće da imamo autoriteta u politici, začas bi se Srbija preobrazila. Mislim da će Novak Đoković posle karijere da bude prosvetitelj i u političkom smislu. Ne mora da osnuje partiju, možda i podrži nekog, da kaže – hajde da budemo čestiti, domaćini.
Šta želite sebi u budućnosti?
– Voleo bih da mi se ostvari san da kuću u kojoj sam rođen, renoviram i stvorim ambijent koji sam zamislio. I da kroz porodicu rastemo svi, i deca, i mi, i naši roditelji.
A čitaocima ?
– Pisac i psihijatar Irvin Jalom je u predgovoru svoje knjige napisao : “Dragi prijatelji, želim vam u Novoj godini mnogo životnih problema, koje ćete sa velikom efikasnošću rešiti”. Samo kroz probleme, pravoslavci bi rekli iskušenja, mi sazrevamo. Da njih nema, bili bismo uspavani. To i ja želim vašim čitaocima.
 
Izvor: novosti.rs