BPS: Štrajkački narode, šta ćete dalje?

NA SLOVO, NA SLOVO…
,,Š” kao ŠKOLA.
Škola je obrazovno vaspitna institucija u kojoj rade nastavnici i ostali koji su vezani za poslove te institucije. Još od Komenskog, časovi u školi traju 45 minuta, izračunao taj Jan Amos, da je to optimalno vreme da se đacima ugura u glavu neko znanjce. E, onda su se neki drugi dosetili da je 30 minuta ,,minimum procesa rada” da bi se đacima uglavilo isto to znanjce, po ubrzanom postupku. Taj ubrzani postupak uglavljivanja znanja u đačke glave zove se štrajk.
,,Š” kao štrajk. Baba malo vrtela po Vikipediji, da vidi nešto o štrajku.
Štrajk (nem. Streik, od engl. strike – „udar”), jedna od mera radnika, najčešće zajedničko napuštanje posla da bi se time poslodavac naterao da prihvati njihove uslove (najčešće: povećanje plate ili smanjenje časova rada).
strajkA ima i ovo:
Štrajk se mora dobro organizovati jer postoji rizik da isti ne uspe pa da kapitalista krene sa odmazdom (otpuštanje organizatora, smanjenje plate i sl). Za uspešno organizovanje štrajka potrebno je nekoliko preduslova:
– Da postoji jaka sindikalna organizacija
– Da organizacija ima određene zalihe novca (najčešće od članarine) kojom će omogućiti život radnika za vreme štrajka jer platu neće dobijati
– Da postoje velike narudžbine prema firmi i rokovi koje kapitalista mora da ispoštuje prema kupcu
– Da postoji odluka većine radnika da se ide u štrajk
– Da radničke straže spreče pojavu štrajkbrehera (radnici koji za vreme štrajka hoće da rade)
– Da štrajk može da ugrozi Vladu, javni red i mir, pa i normalan život u zemlji.
Htela sam da krenem po stavkama, ali, stadoh kod prve ,,Da postoji jaka sindikalna organizacija”. Uups! U prosveti postoje četiri take jake. I, sad, ispade da su sve četiri jake, pa dve popustile, a dve jače pokušavaju nekog da tlače… (Rimuje se sa ,,plače”, ,,pače” i ,,mače”, ali ni sa čim revolucionarnim)
Odgledah sinoć neku konferenciju za medije ovih ,,jakih” što su nastavili štrajk odlaženjem s posla kad im odzvoni čas od trideset minuta.
Očekivala, sećajući se davnašnjih štrajkova prosvetara, neke revolucionarne priče, neke nove korake koje će preduzeti ti ,,jaki”.
Od svega čuh kuknjavu zbog umanjenja plata, a doveli i advokata… (Rimujem mnogo, to nije dobro za moje slabo srce)
Advokat reče: ,,Sad kad krenu hiljade tužbi… ja se kao advokat radujem, jer ću zaraditi na tim tužbama…” (Otprilike tako reče taj bivši… svašta je ,,bivši”, ali je advokat vazda)
Ne reče taj da će advokatska komora, na primer, dati podršku štrajku. Reče samo da će se truditi da zaradi na tom štrajku. Pa, dobro, dok jednom ne smrkne…
I sad, ja vas, štrajkački narode, pitam: Šta ćete dalje?
Od početka vam kažem, nađite druge načine, nemojte dozvoliti da vas prevesla MP, ali me niste slušali. Baba znala još onomad da će nekog petka stići dopis školama… a vi? Niste? Petak je uvek dan za… dopise, naredbe, rešenja… Jer, u ponedeljak vas čeka rasulo, a vi nemate odgovor za ponedeljak. Morali ste ga imati u četvrtak, i pre dopisa ministra, poslati školama svoj dopis, šta se radi u situaciji kad ministar pošalje pismo.
A vi kažete, ako nastane haos, krivi su ministar i direktori! Nije nego! Čitam vas četiri meseca kako kukate i krivite nekog drugog. Krivica je ministra i direktora. A čija je odgovornost?
Tri meseca ste imali vremena da organizujete jake proteste, tri meseca vremena da napravite ključ kojim ćete zaključati škole, tri meseca vremena da privučete roditelje na svoju stranu, tri meseca vremena da okrenete javnost… Ali, malo vam je padala kiša, malo ste išli na sindikalne sportske igre, malo vam je duvao vetar, ali je ipak bilo lepo odlaziti kući i po vetru i kiši. Pa, odmah na FB grupe, da kukate jedni drugima.
Ministar k’o ministar, ni bolji ni gori. Vlada k’o vlada, ni bolja ni gora.
Ali, vi ne smete biti isti, to je suština! Jer, dok ste vi isti, svaki ministar i svaka vlada će znati kako ćete završiti, pre nego što počnete!
Uz vas je Baka, samo, jeste li vi uz sebe?
BPS
Pročitajte i: 

BPS: Plata vam je umanjena, i šta ćete sad?

BPS: Dragi moji prosvetari