Bronhiolitis

Malo toplo, malo hladno, tako se “zaleću” i bolesti disajnih organa.
Ovog puta vam pišemo o bolesti – bronhiolitisu, koja se pretežno javlja kod beba, ali baš starija deca (kao i odrasli) mogu doprineti nastanku ove neprijatne bolesti.

Zar to nije isto što i bronhitis?
NIJE!
Većina roditelja je čula za bronhitis i upalu pluća (potpuno različite bolesti), ali bronhiolitis zvuči nekako neobično, kao da je to neka nova bolest. Ipak, radi se o bolesti disajnih organa, koja je dugo prisutna, ali se neretko pogrešno protumači kao bezazlena prehladica, pa je moguće da se dijagnoza ne postavi na vreme. Imajući u vidu da je bronhiolitis baš sada aktuelan sledi detaljan prikaz ove bolesti kroz odgovore na najčešća pitanja roditelja.
Šta je zapravo bronhiolitis?
Bronhiolitis se prevodi kao zapaljenje bronhiola, malih po prečniku, ali veoma velikih po ukupnoj dužini (i površini). Zato je veiki deo pluća (preciznije rečeno disajnih puteva u plućima) u problemu.
Zapaljenje znači da je sluzokoža bronhiola zadebljala, pri tom stvara veliku količinu sekreta, koji dodatno komplikuje situaciju i doprinosi suženju (opstrukciji ili spazmu).
Ko je kriv za nastanak bronhiolitisa?
Naravno, glavnooptuženi su virusi, koji vole da usele u ćelije disajnih organa, pa ih zovemo i respiratorni virusi.
Jedan od njih je “šampion” u izazivanju bronhiolitisa – zove se respiratorni sincicijalni virus (RSV).
I jedan virus srodan gripu – virus parainfluence je na crnoj listi, mada ima i drugih mikronapasnika koji uzrokuju ovu neprijatnu bolest (na primer, adenovirusi). Svi ovi virusi imaju jednu nezgodnu osobinu – dugo se zadržavaju u sluznici disajnih organa. Tako da stara izreka: “Virus prolazi za sedam dana uz terapiju, a za nedelju dana bez terapije”, nažalost odavno ne važi! Ovi mogu da borave nedeljama i mesecima u disajnim organima deteta.
Zašto najviše dece oboljeva u hladnom periodu godine?
Ovim virusima prija hladnoća, ali i nagle vremenske promene, tako da su obično aktivni potkraj jeseni i tokom cele zime, mada se sporadično javljaju tokom cele godine. Zato je sada “udarno doba”, a kao što smo napomenuli, boravak u zatvorenim prostorijama pogoduje širenju virusa i oboljevanju.
Zašto su bebe najviše pogođene?
Ova bolest nije retka već u prvim mesecima života, ali može da se javi u toku cele prve godine, nekada i nešto kasnije. Bebe imaju veoma slabašan imunitet, pa su virusi veoma opasni kada stignu u disajne organe.
Pored “tankog” imuniteta, disajni putevi su manjeg promera nego kod veće dece, a snaga mišića koji učestvuju u disanju (respiratorna muskulatura) – kod beba je prilično mala.
Kako izgleda beba koja ima bronhiolitis?
Kod većine beba bolest počne nekako bezazleno (podmuklo), kao obična kijavica – nosić curi, čuje se da se dete malo muči dok diše, ali je apetit očuvan i deca prvih dana nemaju većih problema. Potom je količina sekreta u plućima sve veća, dete se bori da savlada gust i leplji sekret, pa počinje sve teže da diše i sve slabije da jede.
To je jedna od karakteristika ove bolesti – otežano disanje sa šištanjem. Kada se to desi, deca gotovo ništa ne mogu da jedu, neretko povraćaju sluzav sekret, veoma su nervozna i loše spavaju (stalno se bude). Telesna temperatura obično nije visoka, a ako i poraste, obično ne ide preko 38,5 stepeni.
Kada se treba javiti pedijatru?
Zapušen nosić kod beba je gotovo normalna pojava tokom jeseni i zime, pa to nije razlog za trčanje kod pedijatra. Treba lepo otpušavati nosić fiziološkim rastvorom, i to je sve. Nema mesta panici, jer to nije bronhiolitis.
Ipak, ima situacija kada roditelji treba da se bez odlaganja jave pedijatru. Srećom, ove situacije nisu toliko česte, ali ih treba prepoznati i brzo reagovati:
– Izraženo šištanje sa uvlačenjem kože na dnu vratića i između rebara je znak velike muke i borbe za vazduh (stručno se naziva dispnea). Ovi znaci su jasan pokazatelj da je situacija u detetovim plućima prilično teška i da je bebi potrebna lekarska pomoć.
– Ako se jasno vidi plava prebojenost usta i jezika. To je pokazatelj prekomernog nagomilavanja ugljendioksida u plućima i krvi (cijanoza), a to je znak popuštanja glavne funkcije pluća – razmene gasova. Ovo je najređi, ali i najopasniji znak, jer ukazuje na to da su i poslednji “atomi snage” detetovih disajnih mišića pri kraju, pa je zaista potrebno hitno bolničko lečenje.
– Kada dete ima izraženo slab apetit. S obzirom da je nagon za održanjem života neverovatno jak, sva dečica kojima nos obilno curi a odbijaju hranu – sumnjiva su na bronhiolitis. Dakle, kada beba veoma loše jede, a “davi se” u sluzavom sekretu, treba je odmah odvesti na pregled.
– Kada beba, koja je i pored velike količine sekreta bila živahna, odjednom “kljokne”, postane nezainteresovana za okolinu, mlitava i bezvoljna – treba odmah poći za bolnicu. Uvek kada beba ispolji ove simptome, znači da nešto ne valja. U ovom slučaju, radi se o veoma iscrpljenom detetu, sa izuzetno lošom plućnom funkcijom.
Kako se leči?
Lakši oblici bolesti mogu da se leče ambulantno – dakle, bez prijema u bolnicu.
Naravno, o tome odlučuje pedijatar posle pregleda deteta. Stub terapije su inhalacije. Postoje posebni aparati – nebulizatori (inhalatori), koji stvaraju male čestice pare, u kojoj se nalazi i lek. One pod pritiskom ulaze u detetova pluća, pa dete na najbolji način dobija neophodnu terapiju.
Dve vrste lekova pomažu kod bronhiolitisa. Prvi su lekovi koji smanjuju stvaranje i nagomilavanje sekreta u bronhiolama, koji tako oslobađaju dete glavnog problema – sekreta. Kod većih beba (obično posle četvrtog meseca), u inhalacije mogu da se uključe i lekovi koji šire sužene disajne puteve – bronhodilatatori, a postoji i veoma efikasna kombinacija ovih lekova.
Pokazalo se da inhalacija slanim rastvorom (3% NaCl)  sama po sebi pomaže detetu da se izbori sa nagomilanim sekretom u plućima, tako da se beba može inhalirati ovim “pojačanim” fiziološkim rastvorom između inhalacija sa lekom. Ima beba koja se mogu SAMO ovim inhalacijama pepo izlečiti!
Teške forme bronhiolitisa se obavezno leče u bolnici, a najteži oblici bolesti se zbrinjavaju na odeljenjima intenzivne terapije i nege. Srećom, to su izuzetno retke situacije.
A komplikacije?
Ono čega se pedijatri najviše pribojavaju, jeste izraženo slabljenje (popuštanje) disajne funkcije. To se stručno naziva respiratorna insuficijencija.
Ona nastaje kada dete više nije u stanju da “progura” vazduh u pluća, ali ni da izbaci vazduh iz pluća, koji tamo ostaje zarobljen. Ovo je najteža, ali srečom i veoma retka komplikacija bronhiolitisa.
Da li je bronhiolitis “rizik faktor” za nastanak astme?
Jedan broj dece ima naslednu (genetsku) sklonost ka alergijskim oboljenjima (atopijska konstitucija). Zna se da kod takve dece, kada obole od bronhiolitisa (naročito u prvih šest meseci života), postoji veća mogućnost da kasnije obole od astme.
Ako se bronholitis ponavlja, tada su izgledi za razvoj astme veći. Ovaj podatak je važan, jer pravovremenom dijagnozom astme može da se započne adekvatna terapija i spreče kasnije komplikacije.
Da li se može sprečiti?
Teško je pobeći od virusa, ali moramo učiniti sve da zaštitimo bebu.
Kada beba stigne iz porodilišta, treba je maksimalno poštedeti od poseta i kontakata sa starijima. Čak i kada prođe četrdeset tradicionalnih dana, posete bebi (tokom ovih hladnih dana) treba svesti na razumnu, a to znači MINIMALNU, meru. SVIMA koji su bolesni, treba zabraniti dolazak u bebin dom!
Neka se ljuti ko nema razumevanja – bolje ljuti prijatelj, nego bolesna beba!
As. dr Goran Vukomanović, pedijatar
Izvor: Mojpedijatar