Budi svoja

Ponekad me uhvati tuga, usred radosti dok posmatram tvoju igru. Tako si bezbrižna, vesela, neukrotivog duha i nježne duše koju najmanja bubica može pomjeriti. Prkosna. Svoja. Ti si rodila mene, ne ja tebe, često mi kažeš. Da, i starija si i ja ne znam ništa a ti znaš sve.

Gledam te i ne mogu da ne mislim o životu u koji si tek zagazila. Ti nisi rođena za kompromise. Nisi satkana od materije koju je lako oblikovati. Zaboli me onaj dio mene u tvojoj duši koji kad voli voli od kose do tabana koji diraju zemlju i ne stidi se to svima da pokaže. Onaj dio koji neće da prizna da nešto ne valja samo da ga drugi ne bi vidjeli. To je dio duše koji drugi najviše i najlakše gaze. Mogla sam ti nešto drugo dati u amanet.
Sjećam se svojih ljubavi, suza prolivenih, krajeva koji su mi rušili svijetove. Bar sam ja tako mislila. Izgleda da su samo porušene brojne tvrđave koje sam oko sebe izgradila da bih došla do srži koja čini moje biće.
Kad te pokušaju srušiti, ne padaj. Postaćeš samo jača. Ti nisi rođena za male stvari. Onaj ko ti kaže da jesi, nije te ni pogledao, nije se ni potrudio, nije te vrijedan. Biće mnogo onih koji neće vidjeti, ali to ne mijenja ono što ti jesi. Nemoj im vjerovati. Oslušni onu esenciju iz dubine svog bića i nikada nećeš pogriješiti, makar mislila da ćeš ostati sama na svijetu. Ne plaši se samoće. Ona može da bude veoma korisna ako naučiš da upravljaš njom a ne ona tobom. Svi oni koji te budu rastužili, zbog kojih ćeš plakati, provoditi noći bez sna, dati su ti na putu da bi jednog dana prepoznala dobro i prigrlila ga bezrezervno. Oni ti nisu poslati da traćiš svoj život s njima, već samo da naučiš lekciju, da uvijek ima gore kao i bolje.
Svakog dana pogledaj svoj odraz u ogledalu. Razvuci taj lijepi, široki osmijeh i poželi ljepotici u ogledalu najljepše dobro jutro! Koliko voliš sebe toliko će te i drugi voljeti. Kad si bila beba, govorili smo da kad se smiješ smije ti se i svaka vlas kose. Želim ti takav smijeh do kraja života. Kad ne budeš zadovoljna sobom i pojedinim dijelovima sebe, kada budeš željela promijeniti nešto ili sve, želim da znaš da imaš najdivniju svilenu kosu boje kestena, divne oči sa dugačkim trepavicama na kojima će ti i drugarice zavidjeti, porculanski ten kao kod lutke, mali nosić, za koji će ti jednom neko reći da je najljepši u cijelom kafiću i obrve kao da si upravo izašla iz kozmetičkog salona. Voli svaki djelić sebe, od Boga ti je dat.
Vidim da ovaj svijet ide dođavola. Klinke se oblače kao da su krenule u grad na kafu a ne u školu. Valjda misle da odijelo čini čovjeka i da će privući srodnu dušu samo ako budu izgledale dobro. Da znaš, tvog oca osvojila sam osmjehom, širokim i iskrenim, baš onakvim kakvog je Bog i tebi podario. Neka ti osmjeh bude najbolja odora i oružje kojim ćeš osvojiti svijet, ne samo čovjeka. On ništa ne košta, a kupuje sve.
Upamti da se svaki početak desi baš onda kada treba i da je svaki kraj baš onakav kakav treba biti. Rijetke ćeš pamtiti po lošim stvarima. Kad pređem po stranicama svog dnevnika, koji sam vodila od svoje jedanaeste godine i narednih petnaest, vidim da je svaki kraj bio dobar za mene. Da se nije desio, ne bih mogla rasti. Ti si živi dokaz da su svi moji krajevi bili vrijedni. Ponekad to nećeš vidjeti odmah i mislićeš da je kraj svijeta. Možda će ti trebati i 15-20 godina da shvatiš, ali hoćeš, jednog dana sigurno.
Nikada ti neću reći: ,,Nemoj to!” ili da mama zna najbolje. Naučila sam te da kažeš ,,Želim to!”, umjesto da govoriš šta ne želiš. Tako će te ljudi oko tebe bolje razumjeti. Na taj način ni ti nećeš zaboraviti misliti o stvarima koje želiš, a ne samo o onima koje ne želiš.
Radi na sebi stalno. Uči i širi svoje znanje, jer i najspretniji lopov ti jedino znanje ne može oduzeti. Žena koja traži više od života, od njega to i dobija. Čuvaj i voli sebe. To jedino ne smiješ zaboraviti ni kad ti sve lađe potonu. I budi svoja, baš onakva kakva jesi. Jer takvu te Bog stvorio. Savršenu.
Tatjana Kuljača
Priča iz knjige ,,Kako raste mama”