Kako da vas dete posluša iz prve (i gde ste do sada grešili)

Da biste naučili decu da poslušaju iz prvog puta, morate da im pomognete da razviju naviku obraćanja pažnje na ono što ste rekli. Deo stvaranja ove navike je i da obratite pažnju na to kako Vi razgovarate sa njima. 

majka-i-sin
Ako Vam sledeća situacija zvuči poznato, onda ste na pravom mestu: Karli je svanulo jedno od onih jutara sa previše obaveza. Ima sastanak osoblja u 8:30 časova, a treba da ostavi decu u školi, na putu do kancelarije. Ne sme nikako da zakasni. Njen sin, Jona, spokojno se igra sa svojim Lego kockama dok ona sprema doručak.

„Jona“, doziva ga ona iz kuhinje, „obustavi igru i dođi na doručak.“ Nema odgovora od Jone, iako ona može da ga vidi kako sedi na podu dnevne sobe koja uopšte nije daleko. “Jona, hajde na doručak“, opet ga zove. Jona nastavlja igranje. „Jona? Jona!“

Sada je već Karla iznervirana i njena rešenost da ostane strpljiva naglo isparava. Ona upada u dnevnu sobu poput oluje i stoji iznad svog sina. „Jona, šta nije u redu sa tobom – Rekla sam da odmah dođeš ovamo!“

Ovo ste već negde videli? E pa, dobro došli u klub!

Da bi ste naučili decu da poslušaju iz prvog puta, morate da im pomognete da razviju naviku obraćanja pažnje na ono što ste rekli. Deo stvaranja ove navike je i da obratite pažnju na to kako vi razgovarate sa njima.

Zašto? Jer, ako imate običaj da im nešto ponovite nebrojeno puta, a zatim ili odustanete i uradite to sami – ili pribegnete vikanju – može biti da nenamerno učite svoju decu da vaše reči mogu zanemarivati sve dok ne odustanete (jer mama ili tata nisu baš tako mislili) ili dok zarlaučete (tek sad su mama ili tata ozbiljni).

Vikanjem, Vi dobijate pažnju deteta, ali je to pogrešan pristup, jer doprinosi nefunkcionalnom načinu komunikacije. Istraživanje je pokazalo da vika može imati štetne posledice na decu skoro podjednako kao fizičko kažnjavanje. Deca čiji su roditelji verbalno agresivni pokazuju niže samopouzdanje, veću agresivnost i povećanu mogućnost depresije.

Šta da radim umesto toga? verovatno se pitate. Evo nekoliko jednostavnih koraka koji vode tome da Vas deca poslušaju iz prvog puta.

1. Najvažnije je da budete sigurni da Vas Vaša deca stvarno čuju kada ih pitate da urade (ili ne urade) nešto. Vikanje preko kuće ili uz stepenice se ne računa. Za sasvim malu decu, potrebno je kleknuti pred njima i uspostaviti kontakt očima dok iznosite svoj zahtev. Prijateljski dodir po ruci, ili neki drugi način fizičke veze je takođe koristan. Za stariju decu, sem tog bitnog kontakta očima, zahtevajte i potvrdu da su čuli. Sve će to jednom preći u naviku.

2. Moraju da shvate da ne mogu da Vas ignorišu namerno. Deca (posebno ona ispod 14 godina starosti) se lako isključe iz stvarnosti i često ne primećuju šta se dešava oko njih.

Istraživanja su pokazala da deca koja obavljaju neki svoj poslić, kao što je igranje, čitanje ili slično, često ne obraćaju previše pažnje na dešavanja oko njih. To se zove “odsustvo periferne svesti.“

Ovo ograničenje može zadržati decu sasvim unesenom u njihovu igru ili knjigu, gde oni zaista ne primećuju i ne čuju šta se dešava oko njih – uključujući i roditelja koji stoji u blizini i misli da razgovara sa njima – čak i kada Vam se čini da oni nisu mogli da propuste ono što ste rekli. Dakle, najpre sasvim isključite sumnju da su Vas čuli.

3. Shvatite da mogu i namerno da vas ignorišu. Uprkos navedenom stanju svojstvenom deci, koji smo pomenuli,  tzv. odsustvu periferne svesti, neka deca će testirati svoje roditelje da bi utvrdila dokle mogu da ih „kuliraju” i šta će se desiti ako ih ignorišu do kraja. To, gde je granica roditeljskog strpljenja, važna je informacija za decu, i sasvim normalan deo razvoja ličnosti. Uzmite u obzir da ste ih možda nenamerno učili u prošlosti da Vas mogu ignorisati.

4. Kada ste sasvim sigurni da su Vas čuli (jedan korak iznad), pitajte ih jednom i čekajte da vidite šta će se desiti. 

Ako su poslušali, to je sjajno; gotovi ste. Ako nisu, ponovite još jednom, a zatim dodajte sledeće korake vašem zahtevu:

– Recite im zašto ste to tražili od njih. Obrazložite svoj zahtev. Ovo je veoma produktivno, jer osim što im tako kazujete da Vam je to zaista potrebno, smatrate ih vrednim da im to i objasnite. Čuvena roditeljska rečenica:“ Zato što sam ja tako rekao“ nije pravi razlog, i može dovesti do borbe za vlast i još većeg sukoba.

Ova stavka pomaže deci da razumeju pravila ili zahteve koji mogu u tom trenutku njima izgledati sasvim nebitno. Ovaj korak neće garantovati brzo i uspešno izvršenje Vašeg zahteva, ali će pokazati Vašoj deci da su Vaši zahtevi razumni i značajni za druge. Na primer: „Molim te idi smesta obuj svoje cipele. Moramo da krenemo za minut, ili ćemo zakasniti da pokupimo prijatelje a to nikako ne bi bilo lepo od nas.“

– Dozvolite da dožive posledice svoje neposlušnosti. To će biti situacije u kojima će shvatiti šta se dešava kada ne poslušaju roditelje. Na primer, nisu Vas poslušali i nisu obuli gumene čizme i sada su došli mokrih i ledenih nogu. Ili, recimo, pošto nisu ostavili odeću koja treba da im se opere, njihov izbor odeće je sužen samo na ono što ne vole da nose. Prirodne posledice su često najbolji učitelji, osim kada mogu ugroziti detinje zdravlje ili bezbednost. Međutim, dešava se često da situacija u kojoj se nalazimo uopšte nema nikakvih negativnih posledica po dete, i tada je potrebno izboriti se sa neposlušnošću. To su recimo situacije kada dete šutira sedište u avionu, ili je neučtivo prema nama.

Kada prirodne posledice nisu opcija, idite na sledeći korak:

– Dajte im fer upozorenje mogućih posledica – a to je ono što će se desiti ako ne reaguju na Vaš zahtev.
Na primer: „Odlazimo iz parka za 5 minuta. Ako ne poslušaš, onda više nećemo dolaziti u park, jer je takvo ponašanje neprihvatljivo.“ Fer upozorenje je kritično, jer ako deca znaju unapred šta će biti posledice zbog kršenja pravila ili ignorisanja zahteva, onda su ona primorana da sama naprave izbor kako će se ponašati: da li će da poslušaju roditelja, ili neće, gde ovo drugo znači da će snositi posledice neposlušnosti. Ne postoje iznenađenja. Nakon što ste ponovili svoj zahtev, a s obzirom i na fer upozorenje posledicama, dajte detetu šansu da odgovori. Ako ono ipak ne posluša a bili ste sasvim jasni i razumni, sledeći korak je da sprovedete posledice koje je zaslužilo., tj. izabralo. Ovaj poslednji korak, ako je potreban, od suštinskog je značaja, jer će pokazati detetu da stvarno mislite ono što ste rekli.

Doslednost je ključ uspeha.

Izvor: Detinjarije/sunceznanja.blogspot.com