Kako se u Evropi vrednuju škole

 
Potreba evropskih država da prate da li se obrazovni procesi odgovorno i efektivno sprovode, kao i to da rad u obrazovnim ustanovama unapređuju u skladu sa brzim ekonomskim i socijalnim promenama, rezultirala je posebnim merama osiguranja kvaliteta koje države sprovode u okviru svojih obrazovnih politika.
Evropski savet je u decembru 1997. godine u svojim zaključcima u vezi sa evaluacijom kvaliteta škola najavio pilotiranje raznih dimenzija osiguranja kvaliteta.
Na konferenciji u Pragu, juna 1998. godine, ministri 26 zemalja članica pozvali su Evropsku komisiju da formira radnu grupu koja će raditi na identifikovanju indikatora kvaliteta i merila (benchmarks) koji će pomoći u vrednovanju kvaliteta škola. Evropska komisija je sa svoje strane zatražila od članica da promovišu saradnju između škola i nacionalnih autoriteta i ohrabre njihovo umrežavanje na evropskom nivou.
U Preporuci Evropskog parlamenta i Saveta iz 2001. godine naglašava se važnost evaluacije kvaliteta rada škola i zemlje članice se pozivaju da razvijaju ovaj mehanizam osiguranja kvaliteta obrazovanja. Slede i drugi dokumenti koji se odnose na dalji razvoj sistema. Zaključci iz 2009. i Zaključci iz 2014. godine, između ostalog, odnosili su se na preporuke u vezi sa promovisanjem transparentnih sistema osiguranja kvaliteta koji podrazumevaju realizaciju samoevaluacije i eksterne evaluacije škola i saradnju između članica EU. Sadržali su i preporuke da se u okviru Otvorenog metoda koordinacije podrže inicijative koje razvijaju sisteme osiguranja kvaliteta zasnovane na razmeni iskustava zemalja članica. Shodno tome, OMC Radna grupa za srednje stručno obrazovanje (VET) u periodu 2014-15. intenzivno se bavila osiguranjem kvaliteta, a nova OMC Radna grupa pod imenom Škole (Schools), sa mandatom 2016-18. godine, ovo pitanje ima kao jednu od tri centralne teme. U radu ovih grupa, koje kreiraju delove politika obrazovanja, učestvuju stručnjaci iz Republike Srbije.
Pomenute aktivnosti su uzrokovale da zemlje Evropske unije intenziviraju rad u ovim domenima, a novi pristupi i dobre prakse brzo su se proširili.
Samovrednovanje ustanove uvedeno je u obrazovni sistem u našoj zemlji 2003. godine. Eksterna evaluacije 2009. godine, ali se u potpunosti implementira od 2012. godine. Prvi ciklus se završava u 2017. godini i, prema podacima kojima raspolaže Zavod, izvesno je da će sve obrazovne ustanove škole biti evaluirane u planiranom roku.
EURYDICE izveštaj pod nazivom Obezbeđivanje kvaliteta u obrazovanju – politike i pristupi evaluaciji škola u Evropi govori o praksama spoljašnjeg vrednovanja i samovrednovanja škola u evropskom obrazovnom kontekstu. Izveštaj daje pregled sistema za evaluaciju škola u osnovnom i obaveznom opštem srednjem obrazovanju i obuhvata sve države članice EU, kao i Island, BJR Makedoniju, Norvešku i Tursku.
U njoj možete saznati sledeće:
  • Kakav je status eksterne evaluacije u zemljama koje su učestvovale u istraživanju?
  • Koje organizacije/organi sprovode eksternu evaluaciju?
  • Na osnovu kojih merila se vrednuje?
  • Kako izgledaju postupci eksternog vrednovanja?
  • Šta su posledice vrednovanja?
  • Kako se koriste rezultati i informiše javnost?
  • Koje su potrebne kvalifikacije za posao eksternih evaluatora i na koji način se obučavaju?
  • Kakav je status samovrednovanja?
  • Ko su učesnici u samovrednovanju?
  • Koje mere podrške su dostupne školama za potrebe samovrednovanja?
  • Kako se upotrebljavaju rezultati i informiše javnost?

Publikacija takođe sadrži i rečnik pojmova i pregled nacionalnih sistema evaluacije (nacionalni profili).
Publikaciju Obezbeđivanje kvaliteta u obrazovanju – politike i pristupi evaluaciji škola u Evropi na srpskom jeziku možete preuzeti OVDE.
Ova publikacija je dostupna i na engleskom jeziku i možete je preuzeti ovde.

 
Izvor: ceo.edu.rs