Kompetencije za nebuloze!

„Povećanje efikasnosti vaspitno-obrazovnog rada sa učenicima zahteva da se ciljevi obrazovanja i osposobljavanja nastavnika iskazuju očekivanim kompetencijama, jer od kompetencija nastavnika direktno zavisi da li će i u kojoj meri učenici razvijati neophodne kompetencije za život u savremenom društvu. (…) Pri tome, osnovu za građenje opšteg i profesionalnog obrazovanja nastavnika predstavljaju sledeće sposobnosti: znanje, delovanje, vrednovanje, komuniciranje i međusobno razumevanje. To znači da nastavnici moraju da razvijaju višedimenzionalne kompetencije – sposobnosti samoorganizacije, delotvornosti, kooperacije, sporazumevanja, rešavanja problema i integralnog pristupa. To pokazuje da kompetentnost nastavnika nije samo individualnog, već i interpersonalnog i tablasocijalnog karaktera, što je posebno značajno za vaspitno-obrazovni rad. (…) Imajući u vidu ovu višedimenzionalnost, nastavnici treba da razvijaju sposobnosti i veštine koje u novije vreme dobijaju na značaju: veštine komuniciranja, upravljanje znanjima i iskustvima učenika, stvaralačko pedagoško vođenje, saradnja u radu u grupi, umešnost timskog rada, uz neophodne kompjuterske i tehničke veštine i osposobljenost za korišćenje sredstava masovnih komunikacija.“
https://zelenaucionica.com/kompetencije-nastavnika-u-savremenom-obrazovanju/
Što bi u mom rodnom selu Rakincu rekli: još samo da nam nabiju rogove i stave jaram, pa da budemo kompletirani cakum-pakum, sa svim onim što sada već imamo (mrtvo more pisanija, kontrole, razne, zahtevi, razni, i sa raznih strana, itd.)!
Šta znači KOMPETENCIJA?
» kompetencija • ženski rod Nadležnost, merodavnost; sposobnost (ili pozvanost) sudije za suđenje ili ocenjivanje; polje rada (ili područje) nekog nadleštva…
Šta znači NEBULOZA?
» nebuloza • ženski rod Maglovitost, nejasnoća, zamagljenost (lat.)“
Ne mislim ja kako su oni koji pišu ovakve tekstove o kompetencijama nastavnika, te svi oni koji ovakve teze ubacuju u zvanične dokumente – zlonamerni, naprotiv, svakako su njihova razmišljanja u smeru poboljšanja, u radu nastavnika, u radu škola, u efektima nastavnog rada, poboljšanja na načine na koje to oni vide… Ali, nažalost, dobre namere nas ne oslobađaju obaveze da malo dublje zađemo u realno stanje u nastavnoj praksi, u ovom slučaju – u realni položaj nastavnika u tzv. obrazovno-vaspitnom procesu, jer svako razmišljanje KAKO BI TREBALO DA BUDE, bez uvida u realno stanje: samo dolazi kao čardak ni na nebu ni na zemlji, ili, što bi se skoro-pa-stručno reklo: kao nebuloza.
Na primer: „To znači da nastavnici moraju da razvijaju višedimenzionalne kompetencije – sposobnosti samoorganizacije, delotvornosti, kooperacije, sporazumevanja, rešavanja problema i integralnog pristupa“. Voleo bih da nam onaj ko ovako nešto predlaže kaže konkretno – kako to zamišlja da se sve ovo razvija kod nastavnika. Da nastavnici sami, samoinicijativno razvijaju svoje „višedimenzionalne kompetencije“?! U POSTOJEĆOJ RADNOJ POZICIJI KOJA JE PREBUKIRANA SVIM I SVAČIM! Od pisanja planova i priprema, te preko učestvovanja u raznoraznim TZV. timovima i većima, do popisa stolica, stolova, i svega što nam krasi školske ambijente.
Da se nastavnicima propiše neki od modela razvoja tih volšebnih komptencija? Da se to izvede u vidu neke prisiljenost na nekakve obaveze, kojima svrhu i rezultate niko živ ne može da sagleda? Vidimo koja su i kakva natezanja sa TZV. stručnim usavršavanjima, što se realizuje preko tezgarenja koje ima zvanični naziv – stručni seminari! I – KOLIKO SMO STRUČNO USAVRŠENIJI NAKON PRVOG PETOGODIŠTA? IMA LI TO SVOJE UOČLJIVE REFLEKSE NA POBOLJŠANJU KVALITETA OBRAZOVANJA KOD NAS? Komično-retoričko pitanje!
AKO NE PREKO SEMINARA – KAKO DRUGAČIJE DA SE RAZVIJAJU TE KOMPETENCIJE?! Preko seminara?! Pa mi se ne sećamo na kojim smo seminarima u toku godine bili, da nas neko malo preispita šta smo tamo radili, koje ideje smo zapamtili, PA TEK KOJE OD IDEJA ISPROBALI – masa nas bi popadala na ispitu! A ovde se ne radi o pukom znanju i nabubanim idejama, već o – sposobnostima. Tek njih nećete dobiti ili steći u natprirodnim procesima zvanim stručni seminari!
I šta onda da se radi?!
Da se korak po korak otklanjaju sve bolesti, brojne i teške bolesti našeg obrazovanja, da se u sklopu tih zdravstvenih poduhvata poboljšava i NASTAVNIKOVA RADNA POZICIJA, da se ona humanizuje, da se on oslobodi od svih, često zaglupljujućih i nikome potrebnih, nameta, balasta, gluposti, i… nedostaju mi neki još grublji i teži izrazi (a nisam sklon vulgarizaciji), kojima je (smo) sada zatrpan.
Pa tek onda, TEK ONDA, može doći na red promišljanje postupaka za razvoj nekih od sposobnosti koje svakako nisu suvišne, ali nisu sa postojećim spiskom lepih želja-kompetencija, a u sadašnjim uslovima, ni realne.
A da mu se, povrh svega u šta je već zaronjen, čime obremenjen i natovaren – dodaju i neki poduži spiskovi TZV. kompetencija, obaveza da ih stekne (kao da je to nešto što se može kupiti u supermarketu!) – to zaista dolazi kao… moram da ponovim izreku svojih Rakinčana: samo da mu nabijete rogove i stavite jaram.
Izvor: nekinovinastavnici.wordpress.com