Lično iskustvo iz eksterne evaluacije

Oko mesec dana pre sprovođenja eksterne evaluacije obavešteni smo o danima posete od strane prosvetnih savetnika. Navedeno znači da je škola imala oko mesec dana da se pripremi za ovaj sveobuhvatni pregled

Par dana pre dolaska obavešteni smo koji nastavnici čine uzorak za intervju, koji časovi će biti posećeni (npr. prvi, drugi, treći u prepodnevnoj smeni; prvi i treći u popodnevnoj). Posete časovima su bile planirane za prvi i drugi dan posete, treći dan bio je planiran za pregled dokumentacije i usmenog davanja mišljenja.

Prvog dana u zakazanom terminu istovremeno je vođen intervju sa uzorkom nastavnika, roditelja i učenika. Pre toga sa Školskim odborom. Bila sam obuhvaćena uzorkom nastavnika. Intervju je trajao oko 40 minuta. Zanimljiva su bila pitanja:
– Kako vas direktor motiviše da radite bolje?
– Na koji način vas direktor uključuje u donošenju odluka?
– Da li se zaduženja u školi raspoređuju na osnovu kompetencija?
Da ne iznosim dalje pitanja, a ni odgovore – proglasiće me za državnog neprijatelja škole.

Nakon intervjua, meni je konkretno prosvetni savetnik prisustvovao prvom času – matematika. Nastavna jedinica: – Brojevi do 8. Tip časa: – utvrđivanje.
Držala sam najklasičniji mogući čas sa svim njegovim delovima:
– provera domaćeg zadatka
– provera prethodno učenog
– izrada zadataka na tabli i u svesci
– povratna informacija (n. list)

Doduše za ovu nastavnu jedinicu imala sam prezentaciju od koje sam odustala prilikom pripremanja časa zbog sunčanog vremena – ne posedujem zavese u učionici.

Prosvetnom savetniku treba dostaviti na pregled: dnevnik obrazovno – vaspitnog rada, svesku za praćenje učenika (koja treba da ima sve što zahteva Pravilnik o ocenjivanju učenika), pripreme, globalne i operativne planove. Ja sam pored toga dostavila i portfolije učenika, lični portfolio sa prilozima o dosadašnjem radu (zbirka pesama, zbirka zadataka povratnih informacija, fotografije sa raznoraznih aktivnosti, video materijal…), produkte učeničkih radova sa nastave građanskog vaspitanja, izveštaje za roditelje za tromesečje o radu i napredovanju učenika, zapažanje roditelja o radu i napredovanju učenika, prezentacije koje su realizovane u toku nastave, povratne informacije sa časova koje su razvrstane po nastavnim jedinicama.

Radila sam kako radim i obično, tako da nisam imala razloga da razmišljam da li će čas uspeti. Deca su bila opuštena jer su navikla na predmetno – časovni sistem još od prvog dana. Realizovala sam sve što sam planirala.
Nakon časa prosvetni savetnik mi je pružio ruku i rekao – Nemam komentara, jasno, precizno, konkretno.

Sve u svemu – učitelji, nastavnici nemate razloga za brigu. Ako realizujete nastavu u skladu s pedagoškom naukom i važećim propisima, vaš rad će sigurno biti ocenjen najvišom ocenom. Ne eksperimentišite tog dana, to radite kad ste sami sa svojim učenicima.

Prosvetni savetnici su obišli školu i na kraju obavestili „vrh“ o slabim i jakim stranama škole. Od ljudi bliskih „vrhu“ i iz čaršijskih priča saznali smo da se naša škola nije proslavila. Nastava je prošla odlično, što je veoma zanimljiv podatak, a sve ostalo… Zvaničan izveštaj stiže za osam nedelja, a do tada „ima vremena“.

Pitam se samo:
– Da li će se odgovorni bar jednom prozvati sami, da li osećaju trun odgovornosti i imaju li nameru da išta promene na bolje? Izgleda da u Srbiji to teško ide!

II deo

Pročitajte drugi deo priče o eksternoj evaluaciji rada škola, tačnije šta vas očekuje „dan posle“.

Pod utiskom sam čitanja izveštaja ovog opsežnog pregleda u školi u kojoj trenutno radim. Ono što je skener za organizam, to je eksterno vrednovanje za školu. Po prvi put pruža nam se prilika da se suočimo sa time šta treba menjati. Iako je škola dobila dvojku, ponosni na ocenu kojom je ocenjena nastava mogu da budu nastavnici i učitelji u ovoj školi. Naši učenici osmog razreda ostvarili su rezultate na kvalifikacionom ispitu iznad proseka grada, Školske uprave i nacionalnog proseka. Ne mogu da se otmem utisku kada je kvalitet razredne nastave u pitanju. Rad je ipak veoma merljiva kategorija. A i nerad, iz znanja ili neznanja, takođe.

Sa druge strane pitam se: – Da li bi mogla da izađem na ulicu, a da ne pocrvenim kada bi neki instrument praćenja pokazao da svojim ponašenjem i celokupnim radom ne mogu nikako da budem primer drugima? Kada bi me neko ocenio kao otežavajuću okolnost razvoja škole? Istovremeno, da li bi bila čovek da to prihvatim kao realnost ili bi i ja tražila krivca tamo negde za svoje loše rezultate? No, taj aspekt rada škole svakako ne zanima mnogo roditelje naših budućih i sadašnjih učenika. A mi, kojima će to da bude balast do sledećeg ovakvog sveobuhvatnog pregleda, treba da znamo – sami smo to birali“.

Eksterna evaluacija je prepoznala naše kvalitete i prikazala ih kao svetlost u dugom, mračnom tunelu. Zato, zanemarite sve te priče po forumima i pozive sindikata na nerad i bojkot, latite se svog osnovnog oruđa – vašeg znanja koje nikada i niko ne može da vam oduzme. A sve ono što ne znate – naučite, znanje je danas lako dostupno, jer mi smo kreatori budućnosti naše nacije. Stvarajmo generacije koje će da misle svojom glavom, koje će da se odupru svakojakim pritiscima, iskrene i poštene, nepovodljive, koje će da uživaju u plodovima svoga znanja koje im pružamo prvo mi – učitelji. Što bi neko rekao ovih dana: „One koji se ponašaju onako kako to moral nalaže, a ne onako kako je društveno prihvatljivo u tom trenutku“. Ali naravno, ono što nikako ne smemo da zaboravimo su reči našeg savremenika da „NIKO NIJE TOLIKO DOBAR KOLIKO BI MOGAO DA BUDE AKO SE SAMO JOŠ MALO POTRUDI“.