“Znaj da škola nije merilo znanja, ali ne zaboravi koliko učenje i rad na sebi obogaćuje ljude”

Kao da je juče bilo… Sećam se te hladne februarske noći kada sam ti poželela toplu dobrodošlicu i pružila ti prvi udah i delić ovog surovog sveta. Koliko sam bila srećna što sam baš ja rodila najlepšu bebu koju sam u životu videla. I od tada evo prođe već skoro pa 15 godina. I zato ove redove pišem tebi jer smatram da je vreme da naučiš neke stvari koje će ti biti potrebne u ovom svetu odraslih u koji polako gaziš, sitnim i nesigurnim koracima…

– Voli svog brata, ali i tuđeg.

– Znaj da škola nije merilo znanja, ali ne zaboravi koliko učenje i rad na sebi obogaćuje ljude.

– Ne trči za zvezdama, probaj da puziš, teže ćeš se saplesti.

– Ne trudi se da budeš ista kao drugi jer samo ja znam da si upravo ti rođena za velika dela.

– Priznaj svoje greške, izvini se i oprosti. Ali ako misliš da si upravu, ne daj na sebe. Oko za oko, zub za zub, uvek se vodi ovom narodnom.

– Štiti bespomoćne, neguj bolesne, ohrabri uplašene. Bori se za pravdu, ako treba i do Strazbura se ćeraj.

– Lagati, krasti i prdnuti u društvu je sramota. Ostale sramote od kojih nikako da pobegneš, zakopaj u podsvesti i zaboravi da su ikada postojale. Mada kad bolje razmislim, stide se oni koji su časni i pošteni, a ja znam da ti to jesi i verujem da ćeš te vrline ljubomorno čuvati.

– Kad padneš, ustani, otresi prašinu i nastavi dalje.

– Muško-ženska prijateljstva postoje.

– Nemoj sedeti na ‘ladnom betonu, upalu neku da ne fasuješ.

– Ne ogovaraj previše. Uvek i u svemu nađi meru.

– Radi na sebi, edukuj se i usavrši engleski do granice maternjeg jer jedino tako možeš nonšalantno pobeći iz ovog ćumeza. I ne uzdaj se u onu rodbinu u Austriji jer od njih ni Mocart kugle nismo dobili a kamoli pismo preporuke.

– Poštuj svoje, ali i tuđe roditelje. I kad te mrzi, otiđi ponekad kod babe i dede na nedeljni ručak.

– Položi vožnju i sama se vozi. Ne dozvoli da te drugi „vozaju“.

– Budi duhovita i prihvati i šalu na svoj račun (ako nije neslana).

– Čuvaj prave prijatelje koje ćeš verovatno za par godina moći na prste jedne ruke prebrojati. Čuvaj to blago, jer oni ti ostaju za ceo život.

– Otvori račun u banci, štedi i ne uzdaj se u tuđu pomoć. Jer kako smo tata i ja krenuli ni za spomenik nećemo imati.

– Hrani se zdravo i pij dosta tečnosti. Znaj da su čvarci uvek bolje rešenje od viršle i parizera. Ne uzdaj se u mesečeve mene, kupus dijetu i savete šatro nutricionista, ako treba „probuši“ kašiku, izbegavaj hleb i slatkiše, i znoji se što je više moguće birajući način koji ti najviše odgovara.

– Uživaj u onome što imaš i nemoj čeznuti za onim što ti je nedostupno. Jer tad ljudi mogu da pokleknu i urade stvari zbog kojih će se kasnije kajati.

– Triput meri jednom seci, biraj reči jer ono što izgovoriš ne nestaje, nego zauvek lebdi u vazduhu večno te opominjući da je bilo bolje da si svoj jezik pošteno ujela.

– Zagrizi i onda kada pomisliš da nisi dovoljno jaka da sažvaćeš.

– Ako misliš da suze nisu ok i ne želiš da drugi vide tvoju trenutnu „slabost“, seckanje crnog luka ti u tome može pomoći.

A u ljubavi…

– Znaj da ženski magazini još nikome nisu rešili ljubavne nedaće.

– Biraj srcem, isključivo tako nećeš pogrešiti.

– Ne zvocaj previše. Daj mu malo lufta i ako pomisliš da je previše jer srećan muškarac jedino može usrećiti tvoje srce.

– Pre udaje i dece, završi fakultet. Olakšaćeš sebi, ali i drugima.

– Obavezno nauči da kuvaš jer ljubav ponekad dolazi preko stomaka. Tako je mene moja mama učila, nju njena, pa tako i ja nastavljam tu tradiciju.

– Svekrvu ne moraš voleti, ali nauči da je poštuješ. Postoji nekoliko „caka“ koje će ti u tome pomoći, ali o tome ćemo neki drugi put.

– Ajvar pravi isključivo od pečene paprike, a lenju pitu samo s kiselim jabukama.

– Ne jadikuj ako si solo. Veza po svak cenu nikada nije bila dobro rešenje. Ljubav će ti se desiti sigurno, možda onda kada joj se najmanje budeš nadala. Svaka duša pronađe svoju srodnu polovinu, tako da ni tvoja neće ostati usamljena.

– Od ljubavi nikad ne odustaj. Ne dopusti da ona ode od tebe bez borbe.

A ja ću uvek biti tu… Iskoristi moju mudrost dok onaj sa srpom ne dođe po mene i odvede me gore da orem nebeske njive. Ako negde zapne, imaš moj broj na brzom biranju…

Uf, što ovaj crni luk „štipa“ za oči…

Piše: Jasna Jovičić