Najteže je nastavnicima jer su priklješteni između pritisaka roditelja, suza učenika, "preporuka" direktora

Ocena je postala osnovni cilj školovanja, u našem obrazovnom sistemu ona je i dalje temelj, a ocenjivanje je nazvano “najpoznatijom aktivnosti u procesu formalnog obrazovanja u Srbiji”

Učenje se svelo isključivo na bubanje, a da je ocena najvažnija, dovoljan dokaz je grafikon koji je objavila jedna mama sa dugogodišnjim “stažom” odlazaka na roditeljske sastanke.
Sa njenim stavom, koji je obrazložila u autorskom tekstu na portalu “Opservatorija društvenih inovacija”, slažu se i srpski prosvetari. Evo šta kaže autorka, koja je svoj tekst jednostavno nazvala “Sedi, jedan!”
“Teško da ću, posle 16 godina odlazaka na roditeljske sastanke, odustati od hipoteze da je ocena (p)ostala, u najvećoj meri, osnovni cilj školovanja i sa stanovišta učenika i sa stanovišta roditelja, a onda, prirodno, i sa stanovišta nastavnika. OCENA još uvek temelj našeg obrazovanja. Kažu, okrenuli smo obrazovanje bubanju. Moja hipoteza je da je OCENA najveći krivac za to”, navodi autorka Zorana Lužanin.
Ona dovodi u pitanje određivanje prosečne ocene i opšteg uspeha, smatrajući da je to “sabiranje baba i žaba” i da ne postoji skoro nigde, izuzimajući zemlje u našem regionu, a posebno joj je nelogično to što u prosek ulazi i ocena iz vladanja.
Teško je i nastavnicima
“Godinama nam podaci pokazuju koliko je ovakav pristup pogrešan, jer se maj i jun u školama, gotovo po pravilu, svode na vijanje proseka i osvajanja lepšeg prideva (odličan, vrlo dobar, dobar…). Nije više važno šta ostaje od znanja, važno je popraviti ocenu i ulepšati pridev.
U takvoj situaciji najteže je nastavnicima jer su priklješteni između pritisaka roditelja, suza učenika, “preporuka” direktora, smatra autorka.
Poklanjanje ocena
“U Srbiji gotovo da ne postoje učenici koji imaju prosek 4,4. Što da bude vrlo dobar? Poklon od jedne ocene i eto odličnog učenika. Najstrašniji podatak je vezan za prosek 5,00. Zar je moguće da u Srbiji nema učenika sa jednom četvorkom?”, piše ona pozivajući na, kako kaže, zvanične podate Ministarstva prosvete iznete na konferenciji za novinare u avgustu 2014. godine. To je na portalu ilustrovala i grafikonima, koje možete pogledati OVDE.
Učenik je žrtva sistema
Autorka smatra da je prosvetni sistem veoma loš, što, pre svega, ne ide u korist deci, te da je “učenik najveća žrtva sistema koji odbija da se ozbiljno pozabavi ocenjivanjem”.
Buba se čak i matematika
Čista reprodukcija znanja je u značajnom broju slučajeva dovoljna, čak i poželjna za ocenu pet, smatra Lužanin, a da se to primenjuje čak i kada je u pitanju matematika, za koju su potrebni razumevanje, talenat, a brojnoj deci i naporan rad. Problem je kaže, što se deca ocenjuju na već poznatim i urađenim zadacima, što kolektivno srozava nivo znanja.
“Tako je bubanje, odnosno učenje bez razumevanje, uplivalo u matematiku jer je trebalo obezbediti više petica. Ne može se biti vukovac, ne može se postati ‘skroz odličan’ bez te petice iz matematike. Kao primer, navodim da je u školskoj 2013/14. u Republici Srbiji najmanje bilo zaključenih četvorki, pa trojki!?”, piše na portalu i pita se dobija li iko više jedinice.
Srbi ne razumeju zašto Finci ne ocenjuju osnovce
“Svima je poznato da u Finskoj ne postoje ocene u osnovnoj školi, a značajan deo naše populacije to ne razume, neki čak i laički komentarišu kako je to potpuno besmisleno jer je, iz njihovog ugla, glavni (verovatno i jedini) motiv i razlog odlaska u školu OCENA.
Lužanin navodi i primer Francuske u kojoj je raspon ocena između nula i 20, a prelazna ocena je 10, te postoji više nivoa (ne)znanja.
“Otvara se pitanje kako, kao društvo, tretiramo decu u Srbiji. Vredi razmišljati o ovom pitanju svakog dana, svakog sata, svakog minuta, svakog sekunda. Sve ostalo može da sačeka”, zaključuje autorka.
Fabrikovanje proseka
Imajući u vidu da roditelji umeju da budu pristrasni kada su njihovi mezimci u pitanju, “Blic” je za mišljenje o ovoj temi pitao i profesorku sa 30 godina iskustva u prosveti.
Na pitanje šta misli o sistemu ocenjivanja, Dragana Salopek, profesorka fizičkog i bivša direktorka OŠ “Pavle Savić” kaže da su deca pod velikim stresom, jer roditelji vrše pritisak na njih, zato što očekuju nerealna dostignuća.
– Roditelji to uglavnom rade zbog rejtinga u odeljenju, i lakšeg upisa u željenu školu. Ali trebalo bi da shvate da je važno znanje koja deca ponesu iz škole, a ne ono što ponesu na parčetu papira. Uostalom, sve to vrlo brzo “dođe na svoje”, jer deca koja imaju fabrikovan uspeh, često dođu u situaciju da na osnovu proseka uspeju da upišu određenu srednju školu, ali da se ubrzo ipak ispišu, jer ne mogu da odgovore njenim zahtevima – objašnjava profesorka Salopek.
Ona kaže da se ovakva praksa pomalo popravila, od kada postoji novi sistem upisa, na osnovu kog više bodova zavisi od polaganja mature, nego od proseka.
– Većina profesora slično razmišlja o ovom pitanju, ali ipak ima i onih koji intervenišu za neko dete. Mislim da ne šaljemo deci dobru poruku takvim ponašanjem i da bi bilo bolje da im pomažemo da savladaju gradivo, nego da im popravljamo ocene – zaključila je nastavnica fizičkog.
Izvor: Blic