Ne samo da žene dominiraju u prosvetnom sistemu nego u njemu prevladava feministička ideologija

Ne samo da žene dominiraju u prosvetnom sistemu nego u njemu prevladava feministička ideologija
Žene u prosveti dominiraju. Ta pojava je poznata i u drugim državama i nazvana je „dominacija žena u prosvetnoj struci” („preponderance of women in the teaching profession”). Gledajući prosvetu u celini, kod nas žene čine dve trećine zaposlenih.

1. PREDŠKOLSKE USTANOVE
U predškolskim ustanovama u Vojvodini žene čine 96 odsto osoblja, a muškarci 4 odsto. U predškolskim ustanovama u centralnoj Srbiji žene čine 95 odsto osoblja, a muškarci 5. Dakle, žene apsolutno dominiraju.
Uopšte uzevši, žene su umešnije za rad sa malom decom, bolje proniču u njihove želje i namere. Imaju više strpljenja i taktičnosti. Pa ipak, zar nije poželjno da muškarci u većem postotku budu vaspitači? Zar gotovo potpuna feminizacije predškolskih ustanova nije diskriminatorna prema muškarcima? Možda bi i tu trebalo uvesti „sistem kvota”?
2. OSNOVNA ŠKOLA
U osnovnim školama u Vojvodini žene čine 91 odsto osoblja, a muškarci 9 odsto. U osnovnim školama u Centralnoj Srbiji žene čine 82 odsto osoblja, a muškarci 18 odsto.
Uopšte uzevši, pedagoški rad sa decom prirodno više leži ženama. Poseduju više tzv. emocionalne inteligencije (emotional intelligence). Pa ipak, da li je ta prezastupljenost žena u osnovnim školama dobra za razvoj dece, pogotovo muške? Ukoliko dečaka podiže samohrana majka (a to je, nažalost, danas čest slučaj), a tokom celokupnog osnovnoškolskog obrazovanja susreće samo žene, gde je model muškarca sa kojim se može identifikovati?
Upravo je o tome pisala Vera Ž. Radović: „U navedenim rečnicima i enciklopedijama pedagogije ističe se da je reč o naglom povećanju broja žena u učiteljskom pozivu, kao i da je reč o stalnoj tendenciji uvećanja broja žena u učiteljskom pozivu, čime se ističe da je reč o procesu koji ima pozitivan karakter. To može da ima negativne posledice u vaspitanju dece, naročito dečaka u smislu jednostranog vaspitnog uticaja ženskih modela u porodici i školi” [1].
Citat je značajan iz više razloga, a jedan od njih je i taj što je kontradiktoran. U njemu se najpre ističe da feminizacija učiteljskog poziva „ima pozitivan karakter”, a odmah zatim dodaje da to može da „ima negativne posledice u vaspitanju dece”. Ali kontradikcija je razumljiva jer se pedagoške činjenice sukobljavaju s feminističkom ideologijom.
No osnovna nit autorke je ispravna. Vera Ž. Radović zapaža suštinu: „Ako postojanju feminizacije poziva na svim nivoima osnovnog vaspitanja i obrazovanja (mada različitog intenziteta) u našoj zemlji, dodamo i feminizaciju kadrova u domovima učenika i studenata, feminizaciju kadrova u stručnim službama osnovnih škola itd., možemo govoriti o trendu feminizacije prosvetne struke u celini” [2].
3. PROBLEMI DEČAKA U OSNOVNIM ŠKOLAMA
I bez dodatnih istraživanja, jasno je da dečaci u osnovnim školama imaju više problema. Neki su prirodni. Naime, dečaci češće zamuckuju, pa im je češće potrebna pomoć logopeda.
Dečaci češće imaju i problem sa disleksijom – otežanim čitanjem i pisanjem. I savršeno nomalni dečaci teže nauče da čitaju i pišu.
Dečaci su prirodno nemirniji. Kao što svaka učiteljica i nastavnica zna, dečaci teže mogu mirno da sede, pa su češće ukoravani i grđeni. Oni češće prave disciplinske prekršaje, pa su češće i kažnjavani.
Dečaci imaju sklonost da sede u stražnjim klupama, a devojčice u prednjim. To takođe može da utiče na njihovu koncentraciju i školski uspeh.
Osim toga, pod uticajem feminističkog pedagoškog lobija iz decenije u deceniju osnovne škole sve više postaju naklonjene devojčicama, a sve manje dečacima. Normalno živahni dečaci se proglašavaju „hiperaktivnim”, a oni koji vole da zadirkuju „nasilnicima”. Imajući to u vidu, američka akademska radnica Kristina Hof Somers (Christina Hoff Sommers) napisala je knjigu Rat protiv dečaka: kako pogrešno usmeravani feminizam šteti našim dečacima (The War Against Boys: How Misguided Feminism Is Harming Our Young Men, 2000).
Ukupno uzevši, dečaci dobijaju niže ocene, češće idu na dopunsku nastavu, češće ponavljaju razred i češće školu napuštaju. Ovakva osnovna škola kakva je danas više odgovara devojčicama.
Zapažanje nije novo. Već je Vera Ž. Radović primetila: „Indikativno je da devojčice konstantno ostvaruju bolje rezultate od dečaka na svim nivoima obrazovnog sistema u vremenu kada škola postaje manje-više feminizovana sredina […]. To znači da način rada u školi odgovara više devojčicama nego dečacima, da ne postoji isti tretman učenika različitog pola […] i da nastava u obliku kako se sprovodi u našim školama zaista nije primerena dečacima, jer, uprkos podjednakim intelektualnim sposobnostima, u ocenama zaostaju za devojčicama” [3].
Vera Ž. Radović, pozivajući se na jednog drugog autora, primetila je i to „da devojčice u školi kakva je danas i pred zahtevima koji se postavljaju, uz način ocenjivanja koji je na snazi, predstavljaju pogodniji pol za postizanje uspeha” [4].
Zapažanje je tačno. Ipak, malo je onih koji su spremni da zaključe da postoji diskriminacija dečaka u osnovnim školama. Muškarci još nisu postali svesni svih mehanizama diskriminacije kojima su izloženi još od malih nogu.
4. SREDNJE ŠKOLE
Kadrovski su feminizovane i srednje škole. U srednjim školama u Srbiji žene čine većinu nastavnog osoblja. U 2011. žena nastavnika u srednjim školama bilo je 19.338, a muškaraca 11.141. Žena je bilo više za 8.197. U procentima iskazano, žene su činile 63 odsto osoblja, a muškarci 37 odsto. Žena je bilo više za 26 odsto.
U 2012. žena nastavnika u srednjim školama bilo je 19.610, a muškaraca 11.121. Žena je bilo više za 8.490. U procentima iskazano, žene su činile 64 odsto osoblja, a muškarci 36. Žena je bilo više za 27 odsto.
U 2013. žena nastavnika u srednjim školama bilo je 19.626, a muškaraca 11.141. Žena je bilo više za 8.485. U procentima iskazano žene su činile 64 odsto osoblja, a muškarci 36. Žena je bilo više za 27 odsto.
Kako podaci govore, prisutan je i trend feminizacije srednjih škola. Žene posebno dominiraju u gimnazijama i pedagoškim školama. Kako to utiče na vaspitanje i obrazovanje učenika? Nije još napravljeno nijedno istraživanje koje bi se posvetilo tom pitanju.
5. SREDNJOŠKOLSKI VASPITAČI I PEDAGOZI
O feminizaciji srednjih škola govore i podaci o vaspitačima u srednjoškolskim domovima i pedagozima u srednjim školama. U Vojvodini žene čine 62 odsto vaspitačkog kadra, a muškarci 38. U Beogradu žene čine 60 odsto vaspitačkog kadra, a muškarci 40. U ostatku Srbije žene čine 57 odsto vaspitačkog kadra, a muškarci 43 odsto.
Među direktorima srednjih škola još uvek dominiraju muškarci, ali među njihovim stručnim saradnicima opet dominiraju žene.
Pojava je već odavno uočena. Pedagoški radnik Nedeljko Trivunac zapaža: „Kada se radi o direktorima škola, još uvek je većinsko prisustvo muškaraca, ali, kada se radi o stručnim saradnicima, možemo i dalje očekivati naglo smanjivanje učešća muškaraca, o čemu govore i podaci o polnoj strukturi studenata pedagogije” [5].
6. FEMINIZAM – IDEOLOGIJA SREDNJIH ŠKOLA
Ne samo da su srednje škole feminizovane kadrovski nego i ideološki. U 66 srednjih škola u Vojvodini uveden je predmet Zdravstveno vaspitanje o reproduktivnom zdravlju.
Udžbenik za taj predmet je feministički najpre u pogledu sastava autorki. Njegove autorke su sve žene (Aleksandra Kapamadžija, Marija Zotović, Snežana Ukropina, Dušanka Dobanovački i Lidia Turo).
Udžbenik je feministički i sadržinski. Njegov poslednji deo se zove Rodna pitanja. On daje eksplicitno „dženderistička” objašnjenja pojava. Njegove odrednice su sve „dženderističke” („Rodni identitet”, „Rod i obrazovanje”, „Rodni stereotipi u medijima”, „Na koji način pitanja roda utiču na učešće u građanskom i političkom životu?”, „Rod, zaposlenost i ekonomski resursi”, „Rod i brak”, „Rod i telesna autonomija”, „Rod i nasilje”, „Seksualna prinuda je oblik rodno-zasnovanog nasilja”) [6]. Sve su to feministički napisane odrednice. „Dženderistički” stavovi su prisutni i u drugim srednjoškolskim udžbenicima.
7. PROBLEMI MLADIĆA U SREDNJIM ŠKOLAMA
Kao i u osnovnim školama, čini se da više problema u srednjim školama imaju mladići. Razlozi za to opet mogu biti prirodni i socijalni.
U tom periodu i mladići i devojke ulaze u pubertet. Devojčice nešto ranije nego dečaci (za 2-3 godine). Čini se da fizičke i psihičke promene u pubertetu menje utiču na devojke. Čini se da dečaci pubertet preživljavaju turbulentnije i traumatičnije. U tom periodu oni su daleko spremniji da se upuste u razna socipatološka ponašanja (kriminal, pušenje, kockanje, drogiranje, suicid itd.).
Moguće je da je i ustrojstvo srednjih škola takvo da više pogoduje devojkama. U svakom slučaju, mladići u srednjim školama imaju niže ocene, češće neopravdano odsustuju s nastave, češće ponavljaju razred i češće se ispisuju. I naš srednjoškolski sistem je „women friendly”.
Ukupni rezultat toga jeste taj da srednjoškolsko obrazovanje ima 53 odsto žena i 40 odsto muškaraca.
8. VISOKE ŠKOLE I FAKULTETI
Teškoće koje preživljavaju mladići u osnovnim i srednjim školama odražavaju se i na to da ređe upisuju visoke škole i fakultete. O tome svedoče statistički podaci.
U 2011. žena upisanih na visoke škole i fakultete bilo je 129.220, a muškaraca 102.441. Žena je više upisano za 26.779. U procentima to je više za 12 odsto. U 2012. žena upisanih na visoke škole i fakultete bilo je 133.427, a muškaraca 105.518. Žena je više upisano za 27.909. U procentima to je više za 12 [1]. U 2013. žena upisanih na visoke škole i fakultete bilo je 134.448, a muškaraca 108.400. Žena je više upisano za 26.048. U procentima to je više za 11 odsto.
Žene dominiraju u sektoru obrazovanja, zdravstvene i socijalne zaštite, umetnosti, humanističkih nauka, društvenih nauka, poslovanja i prava. Uglavnom je izjednačen broj žena i muškaraca u sektoru usluga, poljoprivrede i veterine, a muškarci dominiraju u sektoru prirodnih nauka, matematike, informatike, tehnike, proizvodnje i građevinarstva.
Raskorak postoji i u pogledu diplomiranih studenata. Prema podacima iz 2013, žena diplomiranih na visokim školama i fakultetima bilo je 27.930, a muškaraca 19.867. Dakle, žena je više diplomiralo za 8.063.
Taj trend traje već dugo. On je doveo do toga da više ili visoko obrazovanje ima 16 odsto žena i 12 odsto muškaraca. I ta diskrepancija se povećava.
Ali u osoblju na višim školama i fakultetima još uvek dominiraju muškarci. U školskoj 2013/2014. godini žena zaposleno u višim školama i fakultetima bilo je 7.154, a muškraca 8.175. Dakle, više je bilo muškaraca za 1.021. Zaposlenih žena bilo je 47 odsto, a muškaraca 53 odsto. Ali i tu se smanjuje razlika. Sve se više žena zapošljava na visokim školama i fakultetima.
U samom vrhu akademske zajednice dominiraju muškarci (npr. u SANU). Ali u Ministarstvu prosvete opet dominiraju žene.
Ukupno uzevši, žene čine dve trećine osoblja u prosveti. A tendencija feminizacije prosvete se nastavlja.
9. FEMINIZAM – IDEOLOGIJA VISOKIH ŠKOLA I FAKULTETA
Ne samo da su visoke škole i fakulteti feminizovani kada je reč o broju upisanih studenata nego je i njihova ideologija postala eksplicitno feministička. Na našim filozofskim fakultetima postoji smer Studije roda i kulture. Osnovale su ga feministkinje. One su najpre 1992. u Beogradu osnovale Centar za ženske studije. Zatim su od decembra 1995. u Novom Sadu u okviru mreže ženskih inicijativa Multimedija započele predavanja iz kojih će nastati studijski program Ženske studije i istraživanja.
Cilj ovih studija daje Svenka Savić (na slici iznad), jedna od glavnih njenih osnivačica: „Cilj je proučavanje i istraživanje društvenog statusa žena; artikulacija interesa, stavova i speficičnosti žena; unapređivanje stručne i pedagoške aktivnosti vezane za društveni status žena; identifikacija, definisanje, utvrđivanje, afirmisanje i društveno promovisanje snaga ženskih sposobnosti, kreativnosti i ponos zbog toga” [7].
Kako se vidi, studije se ne bave objektivno „rodovima”, nego samo ženama, i to na navijački način. Studije su zapravo lezbijsko-feministička propaganda. To se vidi ne samo po sadržaju programskog teksta već i po tome što je objavljen u lezbijsko-feminističkom časopisu Feminističke sveske. Dakle, „Ženske sudije”, danas nazvane „Rodne studije”, imaju ideološku, a ne naučnu osnovu.
Feministička ideologija zastupljena je i u drugim fakultetskim studijskim grupama, a posebno na antropologiji, sociologiji i novinarstvu.
Dakle, na našim univerzitetima caruje radikalni feminizam, i to bez ikakvog protivljenja. Kako je primetio dr Slobodan Antonić, rodni feminizam je „ostao pošteđen ozbiljne naučne kritike” [8].
Koje su vaspitne posledice ovog univerzitetskog feminističkog totalitarizma? Na to pitanje istraživači bi tek trebalo da odgovore. Mislim da se unapred može reći da ta jednostrana feministička indoktrinacija ima negativne vaspitne i socijalne posledice.
10. VASPITNE POSLEDICE
Potrebno je izvršiti ispitivanja koja bi otkrila kakve su pedagoške posledice kadrovske feminizacije prosvete i usvajanje feminizma kao svoje ideologije. Može se pretpostaviti da feminizacija prosvete ima za posledicu opadanje autoriteta prosvetnih radnika. Učenici koji su okruženi ženama kao prosvetnim radnicama mogu lako izgubiti osećaj za poštovanje autoriteta.
11. IDEOLOŠKE POSLEDICE
Feminizacija prosvete stvorila je uslove da prosvetne ustanove postanu prijemčive za ideologiju feminizma. Feministkinje su bazu sa svoj rad dobile u prosvetnim ustanovama. Na filozofskim fakultetima su osnovane eksplicitno feminističke studije, a u srednjim školama feminizam je ideologija u mnogim nastavnim predmetima. Ostaje da se odgovori na pitanje koliko akademski feminizam utiče na ugled prosvete. Bojim se da svojom jednostranošću i netolerantnošću prema kritici utiče negativno.
12. BRAČNE I DEMOGRAFSKE POSLEDICE
Žene su obrazovanije od muškaraca. Češće završavaju srednje škole, visoke škole i fakultete. Ostaje da se proveri hipoteza da li ta diskrepancija negativno utiče na broj sklopljenih brakova i natalitet.
No, i bez ikakvog istraživanja, mislim da se može mirne duše tvrditi ovo: što je žena obrazovanija, to se teže odlučuje na brak. Sa porastom obrazovanja rastu i njeni bračni kriterijumi, pa postaje probirljiva.
Živim u univerzitetskom gradu i poznajem mnogo viskoobrazovanih devojaka koje su frustrirane nedostatkom poželjnih obrazovanih muškaraca. Naprosto, oni manje obrazovani ne zadovoljavaju njihove bračne kriterijume.
Izlaz iz te situacije je samo jedan: država bi trebalo da podstiče školovanje muškaraca. Nažalost, država preko svojih mnogobrojnih feminističkih organizacija podstiče obrazovanje žena, a na obrazovanje muškaraca ne obraća pažnju. Školovanje muškaraca ona ne smatra problemom.
Vodeći jednostranu politiku „rodne ravnopravnosti”, država produbljuje jaz u obrazovanju žena i muškaraca i time stvara socijalno-ekonomsku osnovu za povećanje broja ljudi u nevoljnom celibatu.
13. ZAKLJUČAK
Feministička teza da su žene diskriminisane u prosveti ne stoji. Žene mogu da se školuju jednako kao i muškarci. Zapravo, žene dominiraju i prosperiraju u prosveti na svim stepenima školskog sistema: primarnom, sekundarnom i tercijarnom. Ne samo da žene dominiraju u prosvetnom sistemu, nego u njemu prevladava feministička ideologija. Skoro se može reći da je prosvetni sistem zavera protiv muškaraca.
Trebalo bi ispitati koje su psihološke i sociološke posledice dominacije žena u prosveti. Čini se da dominacija žena u populaciji visokoobrazovanih negativno utiče na brak i natalitet. Što je žena obrazovanija, to se teže odlučuje na brak i rađanje dece.
Imajući u vidu sve činjenice, čini se da je potrebno da država podstiče obrazovanje muškaraca. Nažalost, država, pod uticajem feminističkog lobija, radi upravo suprotno. Ona podstiče obrazovanje žena i njihovo zapošljavanje u prosveti pod izgovorom da su u školskom sistemu diskriminisane. Za takvu favorizaciju žena u prosveti nema opravdanja.
 
Uputnice:
[1] Vera Ž. Radović, „Feminizacija učiteljskog poziva”, Učiteljski fakultet Kraljice Natalije, Beograd, 2007, str. 30. Podebljanja u originalu.
[2] Ibidem, str. 110.
[3] Ibidem, str. 387.
[4] Ibidem, str. 388.
[5] Nedeljko Trivunac, članak „Ko su školski pedagozi?”, u časopisu „Nastava i obrazovanje”, 2, Savez pedagoških društava RS, Beograd, 2006, str. 202.
[6] Aleksandra Kapamadžija, Marija Zotović, Snežana Ukropina, Dušanka Dobanovački i Lidia Turo, „Zdravstveno vaspitanje o reproduktivnom zdravlju”, drugo izdanje, Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu, Novi Sad, 2015, str. 181-195.
[7] Svenka Savić, članak „Ženske studije u Vojvodini”, u časopisu: „Feminističke sveske”, godina V, 1997, br. 9-10, str. 42.
[8] Slobodan Antonić, „Iskušenja radikalnog feminizma: moć i granice društvenog inženjeringa”, Službeni glasnik, Beograd, 2011, str. 236.
______________
Bibliografija:
1. Antonić, Slobodan, „Iskušenja radikalnog feminizma: moć i granice društvenog inženjeringa”, Službeni glasnik, Beograd, 2011.
2. „Žene i muškarci u Republici Srbiji”, Republički zavod za statistiku, Beograd, 2014.
3. Kapamadžija, Aleksandra, Marija Zotović, Snežana Ukropina, Dušanka Dobanovački i Lidia Turo, „Zdravstveno vaspitanje o reproduktivnom zdravlju”, drugo izdanje, Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu, Novi Sad, 2015.
4. Kolin, Marija i Ljiljana Čičkarić, „Ekonomska i politička participacija žena u Srbiji u kontekstu evropskih integracija”, Institut društvenih nauka, Beograd, 2010.
5. Perović, Latinka (ur.), „Srbija u modernizacijskim procesima XIX i XX veka”, br. 4: „Žene i deca”, Helsinški odbor za ljudska prava, Beograd, 2006.
6. Radović, Vera Ž., „Feminizacija učiteljskog poziva”, Učiteljski fakultet Kraljice Natalije, Beograd, 2007.
7. Savić, Svenka, članak „Ženske studije u Vojvodini”, u časopisu: „Feminističke sveske”, Beograd, godina V, 1997, br. 9-10, str. 41-44.
8. Trivunac, Nedeljko, članak „Ko su školski pedagozi?”, u časopisu „Nastava i obrazovanje”, 2, Savez pedagoških društava Republike Srbije, Beograd, 2006.
9. Fišer, Helen, „Um žene: prirodni talenti žena i kako one menjaju svet”, Narodna knjiga, Alfa, Beograd, 2005.
10. Hoff Sommers, Christina, The War Against Boys: How Misguided Feminism Is Harming Our Young Men, Simon and Schuster, New York, NY, USA, 2000.
VLADISLAV ĐORĐEVIĆ

Izvor: Novi Standard