Poslednjih godina u Srbiji je sve više dece s poremećajima u učenju. Predsednik Komiteta svetske Mense za darovitu decu dr Ranko Rajović savetuje roditeljima da svojim mališanima ne zabranjuju da skaču po krevetima, barama, da se prevrću, jer je dokazano da upravo te instinkivne igre utiču na razvoj mozga deteta i inteligencije.
Najnoviji podaci iz svetske Mense govore da dete sa malo fizičke aktivnosti ima smanjene duboke strukture mozga koje učestvuju u kognitivnim (saznajnim) procesima, rekao je Rajović i savetovao da deca, posebno u predškolskom uzrastu do pete godine, što više skaču, trče, borave u parku, prirodi.
U Srbiji je sve više mališana sa poremećajima u učenju (disleksija, disgrafija) poremećajima govora, 90 odsto dece nepravilno drži telo i niko ne shvata da će sve to kasnije da utiče na njihove kognitivne sposobnosti, upozorio je Rajović u izjavi Tanjugu.
Dokazano da se 50 odsto sinapsi (funkcionalna veza između nervnih ćelija) razvija do pete godine, upravo kroz aktivnosti i igru, koja često smeta roditeljima, upozorio je on.
Na primer, dete od dve godine često skače po krevetima, a to roditelji ne dozvoljavaju, da ne upropasti madrac od 300, 400 evra. Ili recimo deca hodaju po niskim ogradama, bankinama, skaču po blatu, vrte se oko sebe, penju se gde god stignu, naveo je on.
“Pošto im ne damo to da rade, pravimo novu grešku, jer deci dozvoljavamo da nekoliko sati provedu uz kompjuter”, upozorava Rajović, jedan od autora Mensinog “NTC sistema učenja”, koji je u upotrebi u nekim našim, ali i stranim školama i vrtićima.
U Srbiji, 70 do 90 odsto dece u svojoj sobi ima TV, kompjuter, video igrice, a zna se da preterano gledanje televizije, igranje video igrica, može da ošteti razvoj ukupnih sposobnosti deteta, rekao je on.
Ako pogledamo samo video igrice ili sedenje pored računara, to može da bude veoma štetno, jer, prema najnovijim podacima, deca u Srbiji dnevno igraju po tri, četiri sata video igrice ili su za kompjuterom, što automatski znači da se smanjuju pojedine struktre mozga i to ne samo sinapse u kori velikog mozga, već i duboke strukture mozga, istakao je on.
Ukoliko dete koje dnevno provede nekoliko sati gledajući TV, uz kompjuter i video igrice nema druge kompenzatorne aktivnosti (trčanje, skakanje, provlačenje, boravak u prirodi…), onda gotovo sigurno ulazi u rizik za pojavu nekog od razvojnih poremećaja.
“U suštini, sve više je očigledan uticaj spoljašnje sredine i pogrešne stimulacije, pa je obaveza svih nas koji se bavimo ovim problemima – da edukujemo, pre svega, roditelje, a onda i vaspitače i učitelje”, smatra Rajović.
U okviru “NTC sistema učenja” postoje seminari za vaspitače, učitelje, a uključeni su i roditelji. Program se primenjuje tri godine u Srbiji, a pre mesec dana započeta je i saradnja sa UNICEF-om.
U Evropi, u 14 država primenjuju NTC program učenja, koji je u Srbiji akreditovan u Zavodu za unapređivanje vaspitanja i obrazovanja, a radi uz pomoć Saveza učitelja Srbije i Društva vaspitača Vojvodine.
(Tanjug)
Slušala sam njegova predavanja i slažem se da deca ne treba da provode puno vremena pred kompjuterom ali iz prakse znamo da sve ovo nije tačno.
Rene Dekart je bio bolešljiv dečak koji je detinjstvo provodio u 4 zida. Znamo i da je većina dece pre 30-40 godina sve slobodno vreme provodilo napolje, igrajući se i skačući bez nadzora roditelja pa nisu svi izrasli u inteligentne ljude. Ne znam kakve su to studije mogle da dokažu da je fizička aktivnost u detinjstvu sve što ti treba za visoku funkcionalnu inteligenciju?
Problem i jeste u tome što su deca prepuštena sama sebi. Roditelji ih ne vaspitavaju pod izgovorom da vaspitavanje sputava. Sve je prepušteno dečjoj dobroj volji i uticaju medija koji je nakaradan i štetan. I tako, razvijaju se u ljude bez radnih navika i ambicija jer su navikli da sve dobiju na tacni, da nemaju nikakve obaveze a bezobrazluk se ne kažnjava. Šta ste očekivali?
Takvo su vaspitanje predlagali pedagozi a kad su se pojavile loše posledice, “studije” su pokazale da je problem samo u tome što ih roditelji nisu puštali da skaču po baricama kad su bili mali.
potrazite ma internetu montesori sistem, i bice vam jasnije o comu ovaj covek govori. malo ste otisli u krajnost.
Ovo nije jedini cinilac potreban za pravilan razvoj deteta, ali slazem se da je izuzetno vazan, narocito u dobu u kojem trenutno zivimo i koje nam namece, bukvalno utrpava, koriscenje tehnoloskih medija tokom najranijeg i citavog detinjstva. A posto se tako tesko tome odupreti i skoro svaka porodica je zrtva tog uticaja, bilo zbog nerazmisljanja bilo zbog nemoci, ovakva vrsta edukacije i podrske je svakako dobrodosla!
Da edukujete vaspitače?? Pa zar nisu dovoljno o tome učili na fakultetu, visokoj školi??? Ili se gleda kroz prste pojedincima pa im se aktivnosti sastoje iz gledanja crtanih filmova?? Da li znate da postoje vaspitači koji sa decom ne rade ništa, ali baš ništa? Svi znamo da su seminari za skupljanje poena, a koliko njih primeni to u praksi? Kad bi dopustili da rade pravi vaspitači, a ne da budu u senci ovih drugih,glasnijih, i da isto tako primene neke nove načine rada koje žele, sve bi bilo drugačije. I kad bi naravno bili zapošljavani vaspitači prema kvalitetima a ne vezama. Ovako, nikada neće biti situacija bolja!
Znaci Vi smatrate da se deca vaspitavaju u vrticu? A roditelje niste ni pomenuli hm… interesantno
Pre godinu dana sam pronašla snimke dr.Rajovića i pažljivo ga saslušala .Pojedinci su me gledali kao da sam pala sa marsa kad sam pričala o tome i naravno i dalje nastavili sa igricama i crtanim filmovima.Teško je steći nove navike ali vredi pokušati.
Uz dužno poštovanje,ono što kaže dr. Rajević nije tačno. Današnja deca u Srbiji su vrlo inteligentna i radoznala a i roditelji su vrlo zainteresovani za svoju decu, i žele da ih pravilno stimulišu i usmere na pravi put,… posle dvadeset godina neposrednog rada sa decom u vrtiću kao vaspitač to odgovorno tvrdim. Zapravo vređa me kada neko omalovažava odrasle i njihovu decu u Srbiji na ovakav način. A što se tiče vaspitačica odnosno vaspitača u vrtićima u Srbiji velika većina mojih koleginica su vrlo stručne i puno ulažu u rad sa decom. S obzirom na uslove i okolnosti i više nego što mogu.