Od glasova do reči: Kada je vreme za koji glas?

Progovaranju prethodi jedan razvojni put koji možemo označiti imenom “prejezičko izražavanje”. Šta sve treba preći na tom putu?
Progovaranje nije jednostavno, “nešto što se desi”. Postoji mnogo stepenika koje dete treba da pređe na putu ka razvoju govora.
Period otkrivanja kakve zvukove govorni organi proizvode onda kada se na neki način pomiču, važan je da bi se kasnije ista ta “mašina” upotrebila za produkovanje reči koje će moći da upute smislenu poruku. Dete igrom glasovnim organima stiče, na nekom nivou, svest o usnama, jeziku, glasnicama kao njegovim oruđima,Važno je znati kako stimulisati dete. Ukoliko primećujete da se dete nedovoljno oglašava, obavezno se konsultujte sa logopedom. i svest o tome kako se ona mogu koristiti za privlačenje pažnje odraslih i izražavanje neke potrebe ili želje. Kroz igru svojim novootkrivenim govornim organima i svojim glasom, dete polako usvaja karakteristike svog maternjeg jezika (nemojte misliti samo na reči kada govorimo o jeziku), a to su ton, ritam, tempo govora koji je karakterističan za sredinu u kojoj dete živi.
dete stidljivo
Koje glasove deca prvo izgovaraju?
Hajde da postavimo miljokaze na taj prejezični razvoj. Deca najpre izgovaranju vokale (samoglasnike). Ti glasovi ne nailaze na prepreku, pa su zato, između ostalog i osnova za razvoj govora. Najpre se najčešće izgovara a, a potom idu o, e, u i i.
Ukoliko sa oko dve godine nema naznaka reči, obavezno se javite logopedu!Ono što nazivamo prvim rečima najčešće je proizvod kombinacije glasova b, p, d, t, g, k i samoglasnika, ili pak (nazala) m, n, nj. S obzirom da dete najčešće ima usvojene ove glasove oko 18. meseca, odnosno oko godinu i po dana, dete tada ima sve veću produkciju tih prvih “reči”.
Glasovi međutim, nisu završili svoj razvoj onda kada se jave prve reči. Oko 20. meseca počinju da se javljaju i glasovi l, v, j, s stabilizuju se (utvrđuju) glasovi m i n, kao i b, p, d, t, g, k.
Kada je vreme za ostale glasove?
Postoji određeni “raspored” u tome kada šta treba da bude usvojeno. Važno je da kao roditelji, budete savesni da to ispratite.
Treba se obratiti logopedu ako:
• Između 3 do 3 i po godine dete nije usvojilo sledeće glasove: j, v, p, b, t, d, t, k, g, f, h, l, m, n.
• Između 3,5 do 4 godine, sve prethodno pomenute glasove, uz glas nj.
• Između 4 i 4,5 godine, uz prethodno pomenute i glasove lj i r.
• Između 4 i po i 5 i po godina, uz sve prethodno pomenute i s, z i c.
• Do 5 i po godina, dete treba da je usvojilo sve glasove.Zapamtite: Nepravilan izgovor glasova je poput ružne navike. Što je duže tu, teže se iskorenjuje.
Obratite pažnju: to što dete može da na nalog izgovori određeni glas, ne znači da ga je usvojilo. Usvojiti glas znači da dete može da taj glas koristi na pravilan način u konverzaciji, u spontanom govoru, tako da se identično (pravilno) izgovara i kada je na početku, kada je na sredini i kada je na kraju reči.
Šta kada glasovi izostanu?
Ukoliko dete nije pravilno usvojilo glasove, kasnije može imati probleme u savlađivanju pisanja i čitanja. Jako je važno očuvati stabilnost glasovne strukture (govorne reči nema bez glasova, a ni pisane reči bez slova) jer predstavlja temelje razvoja jezika.
Odlazak kod logopeda je nešto što roditelji odlažu, često ne shvatajući od kolike je važnosti doći na vreme. Problemi sa kašnjenjem govora mogu progredirati u mnogo veće probleme
Kada je govorno-jezički razvoj u pitanju, svako čekanje je potencijalno gubljenje vremena koje se neće vratiti i koje je teško nadoknadivo(zamislite da ste svesni onoga što vam drugi govore, a da nemate nikakvu moć da izrazite to što želite), povlačenje, probleme u ponašanju, kašnjenje u intelektualnom, emocionalnom razvoju i mnogo toga još.
Problem sa izgovorom glasova može da utiče na razumljivost govora deteta u očima drugih. Teško je biti u poziciji da nepravilno govorite i da ste toga svesni. Da ne pominjemo ruganje vršnjaka! Problem sa zamenom glasova kasnije neretko proizvodi i probleme u pisanju i čitanju. Džaba učiteljica izgovori lala, ako to dete čuje kao jaja. Nije simpatično nazivati “govornom manom” nešto što logopedi suštinski nazivaju govornim poremećajem. Nije detetova odgovornost da ode kod logopeda, već je to obaveza roditelja. Udruženim snagama sa stručnjakom, možete da pronađete način da pomognete svom detetu da ispravi ono što mu nedostaje.
Dr Nataša D. Čabarkapa, logoped
Izvor: yumama.com