„Ovako funkcioniše dobro organizovana škola…”

Koliko ljudi toliko i ćudi. Svako ima svoje dobre strane koje treba iskoristiti na najbolji mogući način u svom radu. Tako će u prvi plan staviti ono kvalitetno što zna da odradi pa će se one slabije strane nekako ublažiti, možda i zanemariti. Nešto što je nekome jača strana pa on to forsira u svojim metodama rada, kod drugoga uopšte ne funkcioniše dobro. Zbog toga i treba da budemo različiti i imamo razne metode i prilaze problemima i to sve postane deo identiteta kolega.

Neko trenira strogoću, neko drugi voli više da priča, neko dosta koristi mimiku dok objašnjava, neko pak voli sa učenicima da se šali… sve je to ljudski, od različitih ljudi.

Učenici moraju da znaju da se kolege međusobno poštuju, da je razredni starešina spreman da razgovara i rešava njihove probleme sa predmetnim nastavnicima, da iza svih stoji pedagoška služba koja uskače da nesebično pruži pomoć oko disciplinskih problema, da se za sve može naći rešenje jednim fer pristupom čitavoj situaciji i akterima, tako što će svi dobiti priliku da kažu šta imaju i na kraju svi dati svoje sugestije koje će se razmotriti. Ako se učenici požale na nekog od nastavnika, saslušati sve i reći da prvo moramo da razgovaramo sa tim nastavnikom, ne dati prostora njima da pomisle da jedva čekamo da ospemo i sami kritike na tog kolegu.

Svi koji rade i greše ali kada nastavnici greše svesno moraju odgovarati za to i mora im se na ljudski način objasniti sve na čemu moraju da porade a ako greše nesvesno, takođe im se skrenuti pažnja na to. Uostalom, svaka greška se obavezno obija o glavu samom nastavniku pa se na njima i uči. Uvek je bilo hejtera koji jedino znaju da kritikuju tuđi rad a da sami ništa posebno ne postižu jer ne stižu da se koncentrišu na svoj rad, pa im to postane jedini posao – da nalaze mane tuđem. Međutim, njih treba zanemariti jer osim kritike, oni za drugo i ne znaju.

Ovako funkcioniše dobro organizovana škola gde se oseća pozitivnost, spremnost da se pomogne drugima u cilju kvalitetnijeg obrazovanja dece. A vlada rekla-kazala princip i hajde da se podelimo u grupe pa po kabinetima osipamo na onu drugu grupu a i oni na nas, još nikoga nigde daleko nije odveo, a rad u takvoj atmosferi postaje mučenje i mehaničko odrađivanje posla.

U kakvoj školi vi radite i šta vas motiviše?

Merima Zeković