Poslednji ili zadnji?

Zadnji

Pridev zadnji, najčešće, ima prostorno značenje. Tako konj ima zadnje noge (i prednje), tako auto ima zadnje sedište (i prednje) itd. Dakle, opozicija prednji – zadnji u ovom slučaju je jasna (ne postoji niz, ono što je napred je prednje, ono što je pozadi je zadnje).
Specifična značenja, nesumnjivo jasna, ima pridev zadnji u sledećim primerima:
  • Kucnuo mu je zadnji čas (slično bi bilo da se ovde upotrebi pridev poslednji, ali je značenjski i stilski efektniji pridev zadnji).
  • Ima zadnje namere (teško da bi se moglo reći da neko ima poslednje namere).

Poslednji

U školi učenici obično imaju nekoliko (više) časova. Dakle, to je niz. Tako imaju prvi (početni, ne prednji) čas, drugi, treći, četvrti i poslednji (ili zadnji). U ovom slučaju (i njemu sličnim) pridev poslednji ne razlikuje se od prideva zadnji.
Dakle, isto je reći: Danas nam je poslednji (zadnji) čas matematika. U ovom (i sličnim slučajevima), kada se upotrebi pridev zadnji, ne podrazumeva se da je prvo nešto što je prednje, već se misli da je nešto na početku prvo (početno).
POSLEDNJI I ZADNJI
Svejedno je, s obzirom na to da se razlika u značenju s vremenom izgubila, da li ćete reći da ste u zadnje (= poslednje) vreme neobično vredni, da uvek potrošite zadnji (= poslednji) dinar na veselje…
Upotreba ova dva primera, dakle, ostaje na vama. Jezik se menja, razvija i uvek je u skladu s navikama govornika. Jasno vam je, ako se oslanjate na svoje jezičko osećanje, kada je je moguće upotrebiti samo zadnji, a kada samo poslednji. U svim ostalim slučajevima razlike nema.

Piše se i jedno i drugo.
‚‚Zadnji u značenju poslednji nije pogrešno”, kaže Ivan Klajn u Rečniku jezičkih nedoumica.
Prilog zadnji osim prostornog ima i vremensko značenje: zadnje sedište, zadnje noge ali i zadnja noć, zadnji čas i zadnje vreme.
Izvor: opismenise