Roditelji, ako dete ne progovori do 12 meseci, nemojte to otpisivati na lenjost ili genetiku

Roditelji, ako dete ne progovori do 12 meseci, nemojte to otpisivati na lenjost ili genetiku, jer je vrlo moguće da se radi o kašnjenju u ranom razvoju.

Lekari upozoravaju na činjenicu da su mnogi roditelji skloni da ovakve stvari pravdaju polom deteta (“dečaci kasnije progovaraju”), genetikom (“i tata/mama su kasnije progovorili”) ili lenjošću bebe, čime odlažu odlazak kod lekara, što može da ima posledice.

Kako objašnjava Irena Korićanac, klinički psiholog Univerzitetske dečje klinike u Tiršovoj, postoje određeni standardi i nijedno kašnjenje u razvoju nije normalno.

Ona kaže da lekari već sa 16 meseci očekuju da dete koristi četiri ili više reči, pored reči mama i tata.

– Važno je da reči koristi u svrhu komunikacije, a ne samo da ih ponavlja, da traži vodu, doziva nekog itd. Dete treba da razume i izvršava jednostavne naredbe poput “donesi mami jaknu”. U uzrastu od godinu i po očekujemo da dete imitira odrasle i za njima ponavlja radnje i proste rečenice. Često čujemo objašnjenja da je dete lenjo ili da su i roditelji kasno progovorili. Možda je to istina, ali moguće je da ova kašnjenja govore o problemu u razvoju, a ako se on na vreme uoči, mogu da se izbegnu ozbiljniji problemi i detetu da šansa za ostvarenje punog potencijala – rekla je Irena Korićanac za Blic.

Smatra se da oko 15 odsto dece ima razvojne poteškoće nekog tipa, a kasnije oko dva odsto njih završi sa nekim stepenom intelektualnih problema, odnosno mentalne retardacije.

Rano prepoznavanje problema važno je kako bi se prepreke u razvoju uklonile kod lakših slučajeva ili da bi se postigao bolji kvalitet života kod dece sa većim problemima.