Šarčević: Od 2018. reforme plana i programa videće se od prvog osnovne

Najvažnije u novoj reformi obrazovanja je uspostavljanje reda i sistema koji će stvoriti kvalitetno obrazovanog mladog čoveka, kaže ministar prosvete Mladen Šarčević. On ističe da će prava reformska godina biće tek sledeća, a u intervjuu za Sputnjik objašnjava šta će se konkretno menjati, ali i kako će ići dinamika povećanja zarada u prosveti.

„Ljudi u prosveti su u zaostatku 15-16 odsto sa platama u odnosu na sve ostale, i to je nepravda. Pokušavamo da nađemo rešenje zajedno sa njima i sa Vladom i predsednikom. Međutim, mi smo država koja se još nalazi u aranžmanu sa MMF-om, što nije babaroga, ali smo još u periodu konsolidacije. Hoćemo razvoj, a razvoj zahteva novac. Mi jesmo u strategiji predvideli da se iz BDP-a izdvaja što više novca, ali nismo racionalno napravili sam sistem. Imamo isti broj zaposlenih kao pre 15 godina, a manje dece za ceo jedan Novi Sad. I onda imate problem da se taj broj đaka i ta formula obračunavanja broja ljudi ne slaže sa realnošću. To mora da se dovede u sklad“, kaže nam Šarčević.
Uvezaćete broj zaposlenih sa povećanjem plata ili će to ići nezavisno?
— Te dve stvari moraju ići nezavisno. Povećanje plata, ako je za sve, recimo, 10 odsto, znači da prosveti svakako ne gine, ali ako vi nekome ko zaostaje 16 odsto date 10 odsto, njegovih 10 odsto je manje od drugih, i taj zaostatak je onda dalje produbljen. Morate da imate dodatni mehanizam da prosveta sustigne ostale. To je nepravda, i ja sam tu vrlo solidaran sa svojim kolegama. Oni će 1. septembra ukazati na ovaj problem i ukazali su na njega i ranije u junu. Imali smo sastanak sa premijerkom. Ali još jedno petnaestak dana ne možemo dati tačno brojke, jer čekamo sastanak sa MMF-om koji će biti u toku septembra. Povećanje će biti u ovoj godini. Ali mi hoćemo da vidimo da se povećanjem zarada u 2018. godini istopi zaostajanje za drugima. Moramo naći mehanizme da to bude brže.
U reformi za ovu godinu najviše je novina za petake…
— Od 2018. reforme plana i programa videće se od prvog osnovne, kroz ceo peti razred i kroz prvi razred srednje škole. Ono što je bitno za prosvetnu reformu su promene modela i načina rada, ali smo ove godine krenuli od petog razreda. Hteli smo da ne gubimo vreme kad je informatika u pitanju, da budemo jedna od retkih evropskih zemalja koja je prepoznala da je nivo informatike koji sada uče kroz izborni predmet nedovoljan, da se ne igraju igrice, nego da počnu da uče programiranje. Opremili smo škole, obezbedili računare, servis, mrežu, internet…
I u školama u unutrašnjosti?
— To je sistemski rešeno. Svaka škola koja nije na optičkom kablu je na vaj-faju. Svima je dostupan internet, i svi su podignuti na našu akademsku mrežu AMNES. To radimo u sadejstvu sa Ministarstvom trgovine, turizma i telekomunikacija. Imamo ozbiljnog posla, jer mi za kabinet informatike imamo resurse, ali ako želimo da bude digitalizovana nastava, da imate u kabinetu pametnu tablu, tablet, morate da napravite celu mrežu. To zahteva vreme i novac.
Imamo li mi taj novac?
— Imamo, jer se Srbija opredelila da podigne dva kredita. Mnoge druge evropske zemlje su koristile jako mnogo evropskih para.
Možemo li i mi da koristimo novac iz evropskih fondova?
— Radimo na tome da krenemo da ih koristimo. Redosled poteza je da napravimo zakonski ambijent koji će to prepoznati, da napravimo izmene nastavnih planova i programa, a glavni deo para nam nedostaje za obuku ljudi. Mi govorimo o 80.000 ljudi koje treba obučiti, plus menadžment škola. U stvari, istovremeno idemo napred, popravljamo greške iz svih prethodnih perioda, i sad to deluje kao jedan uragan koji treba da podigne celu priču. Osim informatike, mi smo hteli da podignemo sport u školama — i jesmo. Hteli smo da mu vratimo komponentu zdravstvenog obrazovanja — jesmo. Tehničko smo osavremenili kroz tehničko i tehnologiju i učenje u preduzetništvu. Ovo je samo nagoveštaj šta će se sve dešavati, jer planovi i programi i ostalih predmeta će se menjati za sledeći ciklus 2018. godine.

Odmah smo razmišljali o sledećem ciklusu, a to je prvi srednje. Ove godine će krenuti 13 gimnazija po programu nadarenih za informatiku. Napravljen je program, ima i dovoljno profesorskog resursa. Javio se veći broj ljudi, a pustili smo samo one koji su ispunili uslove. Do cilja se ne dolazi muvanjem nego radom, i to je nešto što su ove godine svi naučili.

Jedna od novina su i elektronski dnevnici. Da li strahujete da će naša deca koja su vrlo nadarena za informatiku da hakuju dnevnike?
— Ima mnogo zaštite od toga. Sve baze su ovde u Srbiji. Ovo je umrežen sistem koji ima više funkcija, ne samo jednu kategoriju. Imaćete preko njega i elektronsku lektiru, i virtuelnu posetu muzeju, i proveru znanja. Elektronski i svi drugi vidovi su velika pomoć. Ali živ čovek je jako bitan, jer komponenta vaspitanja neće doći iz računara. Vaspitači postaju uzor svojim ponašanjem, izgledom i radom i oni su neko ko je apsolutno neophodan, makar ne predavali ništa, neko mora da vaspitava.
Prema poslednjim podacima, oko četiri i po hiljade nastavnika je višak zato što nema dovoljan fond časova. S druge strane, imamo sve manji broj učenika. Ko ima razloga da strahuje da će ostati višak?
— Ta priča se postavlja kao da je sve haotično. A mi smo znali da će se desiti, ako hoćemo da uredimo sistem. Ranije, ko je bio tehnološki višak samo u prosveti, može da ne radi i četiri godine, a da prima punu platu sedeći kući. Nijedna branša to nema. U novom zakonu idemo na to da se toj osobi ponudi posao u njegovoj struci, a ako ga ne prihvati, mora da prihvati otpremninu. Ako ne prihvati ni to, vraća se tržištu rada. Dalje, u novom zakonu radni vek se mora završiti sa 65. rođendanom. Imamo 900 ljudi u sistemu koji su iskoristili novi zakon o radu. Znači, 900 ljudi ide u penziju, oko 360 ljudi imamo koji već dugo ne rade, a moraju da prihvate posao, i 1.200 otpremnina.
Uz to, u sistemu od preko 100.000 ljudi prirodnim putem ljudi odlaze u penziju i uvek bude oko 3.000 radnih mesta slobodno, pa se ovi koji se iskažu kao viškovi samo razmeste. Zajedno sa sindikatom napravili smo dobar mehanizam, koji radi centralna grupa na nivou ministarstva i predsednika svih sindikata i podgrupe koje su na terenu i gde niko ne može da sakrije radno mesto.
Uvodite uniforme za đake. Hoće li one biti obavezne?
— U jednom trenutku biće obavezne. Dali smo rok od dve godine i ostavili da vidimo kako ljudi razmišljaju. Kad stavite krivulju za i protiv, imate jako malo šta je protiv. To prvo znači nekakav red u ustanovi, poštovanje socijalnih razlika i to je prosto pedagoški dobar odnos učenik—škola. Međutim, nisam pristalica da mažete masnu gusku i da svima to sad mora da dâ država. Nije država toliko bogata, ali za one koji nemaju ni za udžbenike svakako će se naći načina. Imamo sponzore i dobru volju raznih kompanija koje se bave tekstilom. Pedeset odsto škola se opredelilo da će sa uniformama početi ove godine. Za ostale ćemo videti zašto neće. Kad dođemo do pred kraj, ostaće deset odsto onih inadžija, pa ćemo, kad ocenjujemo škole, staviti školi ocenu manje. U prvoj fazi uvek imate drvlje i kamenje. Idemo polako, jedno po jedno, i doći će to na svoje.
Niste baš mnogo zadovoljni zakonom o udžbenicima. Zašto?
— Zato što, kad je donet, mogli su već tada da budu doneti i standardi za digitalne udžbenike. Mi radimo digitalizaciju, a nemamo digitalne udžbenike. Drugo, doneto je da udžbenik traje tri godine da bi se nasleđivao, a postoji zakonska obaveza da mi onda napravimo pravilnik. Potpuno je nesuvislo da u tržišnoj ekonomiji ograničavate koliko će nešto da košta, ne smete govoriti o administrativni cenama.
Drugi kriterijumi su da li tu ima korupcije i da li je to zakon sprečio. Nismo pitali savete roditelja zašto kupuju komplet za peti razred od 11.000 dinara, kad je osnovni komplet 5.000. Ko vas je to nagovorio, da pitam direktora škole?
Kako tome doakati?
— Doakati time što kada budemo sve takve stvari proveravali, nećemo pitati samo škole, pitaćemo i opštinske savete roditelja koji se formiraju. Pitaćemo i zašto biste vi izdvojili iz vašeg budžeta da platite gomilu dopunskih časova matematike, a niste pitali da li je u školi planirano i da li je država platila fond dopunske nastave. Tako da su udžbenici samo jedan od aspekata koji mora da se uradi.
Postali ste član saveta Kancelarije za saradnju sa Rusijom i Kinom. Znači li to da pojačavamo saradnju sa Rusijom i Kinom u sferi prosvete i nauke?
— Mi smo i bez ove kancelarije dosad imali više susreta sa ambasadorima obeju zemalja. Ja sam bio dva puta u Kini, u Rusiji se dogovaramo da odemo u posetu u narednom periodu. Imamo mnogo već započetih poslova u okviru bilateralnih sporazuma o razmeni studenata, lektora, naučnih projekata. Sa ruskom stranom imamo puno toga u oblasti naše Vinče, i imamo potrebu da to proširimo i produbimo. U oblasti prosvetne saradnje gledamo da se to pojača. Dobili smo i za objekte u Tršiću da je to naša ustanova koja će postati lingvistička Petnica i gde će se raditi intenzivno, naročito slovenski jezici, a i drugi. Naši srednjoškolci iz Vojvodine su bili letos gosti za nadarene za matematiku i fiziku, pa i šah na „Artek“ kampu na Krimu. I tu smo zaista dogovorili izuzetno intenzivnu prosvetnu saradnju. Sa Kinom isto. Studentska je dobra, idemo da je poboljšamo.
Nekim medijima je neobično što ste podržali da fotografije predsednika Vučića budu u školama.
— Da li u državi kad imate izabranog predsednika, po zakonu treba da stoje fotografije u javnim prostorijama? Pa ne mora on da se preziva Vučić, prezivao se Nikolić, prezivao se Tadić. Njegova fotografija je po zakonu, Ustavu tu prisutna. Ja mogu da ga biram ili ne biram, kada je izabran većinom, ja to moram da poštujem.