Šta bi trebalo da zna četvorogodišnjak?

Nedavno sam na jednom roditeljskom forumu pročitala post jedne majke koja je zabrinuta da li njen četvorogodišnjak ide u korak sa svojim vršnjacima, odnosno, da li zna sve što bi jedan četvorogodišnjak trebalo da zna.

dete-blato

Većina odgovora drugih majki me je rastužila, ali i iznervirala. Jedna mama je objavila listu svih stvari koje je njen sin znao. Brojanje do 100, planete, kako napisati svoje ime i prezime i tako dalje. Nekoliko njih je objavilo linkove sa listama potrebnih znanja. Najmanje njih je reklo da se svako dete razvija svojim tempom i da se ne oko toga ne treba brinuti.

Mnogo mi smeta kada vidim da druge majke reaguju na zabrinute mame tako što povećavaju njihove brige, sa spiskovima svih stvari koje njihova deca mogu da urade a dete zabrinute mame ne može. Mi smo toliko konkurentna kultura da čak i naši mališani postaju trofeji. Detinjstvo ne bi trebalo da bude arena.

Pa evo, ja nudim svoju listu toga šta jedan četvorogodišnje dete treba da zna:
1. Trebalo bi da zna da je voljen potpuno i bezuslovno, sve vreme.

2. Trebalo bi da zna da bude bezbedan i da zna kako da se čuva u javnosti, sa drugima, i u različitim situacijama.

3. Treba da zna da može verovati svojim instinktima o ljudima i da nikad ne mora da uradi nešto što smatra da nije u redu, bez obzira na to ko pita.

4. Treba da zna svoja lična prava i da će ga njegova porodica uvek podržati.

5. On bi trebalo da zna kako da se smeje, deluje blesavo, zasmejava druge i koristi svoj maštu.

6. On bi trebalo da zna da je uvek u redu da oboji nebo u narandžasto i nacrta mački šest nogu.

7. On treba da zna svoje interese i treba da bude ohrabren da ih prati. Ako sa četiri godine ne želi da uči brojeve, njegovi roditelji treba da shvate da će ih naučiti uskoro i neka se umesto toga bavi raketama, crtanjem, dinosaurusima ili igranjem u blatu.

8. On bi trebalo da zna da je svet magičan i kao i on sam što je.

9. On bi trebalo da zna da je divan, sjajan, kreativan, saosećajan i veličanstven.

10. On bi trebalo da zna da je važno da provede dan napolju i pravi venčiće od belih rada, pite od blata i kućice iz bajke isto kao što je važno i da vežba izgovor nekih reči. U stvari, ovo prvo je mnogo važnije.

Ali što je još važnije, evo šta roditelji treba da znaju.

Svako dete uči da hoda, govori, čita i radi algebru po svom ritmu i to neće imati nikakvog uticaja na to koliko dobro hoda, govori, čita ili radi algebru.

Najveći pokazatelj visokog akademskog uspeha i visoke intaligencije mamino i tatino čitanje deci predivnih knjiga pred spavanje. Ne radne sveske, ne skupe predškolske ustanove, ne treptave igračke ili računari, već pravo roditeljsko čitanje.

Zapamtite i ovo: najpametnije ili najuspešnije dete u razredu ne mora po pravilu biti i najsrećnije kad odraste.

Mi smo zarobljeni u pokušaju da obezbedimo svojoj deci određene “prednosti” da ih izlažemo istom stresu u kome i mi sami živimo. Jedna od najvećih prednosti koje možemo dati našoj deci je jednostavno i bezbrižno detinjstvo.

Naša deca zaslužuju da budu okružena knjigama, prirodom, umetnošću i slobodom da sve to istraže.

Većina nas može slobodno da se otarasi 90 posto dečjih igračaka i ne bi nikom nedostajale, ali neke stvari su bitne – izgradnja kućica od Lego kocaka, kreativne igračke poput svih vrsta umetničkih materijala (dobra stvar), muzički instrumenti ( pravi i napravljeni) i knjige, knjige, knjige. Deca moraju da imaju slobodu da sama istražuju, da se igraju sa zrncima pasulja, da izmrve hleb i naprave nered, da koriste boje i mese testo i sjaj za kuhinjskim stolom dok pravimo večeru,  da imaju svoje mesto u dvorištu gde je sasvim u redu da iskopaju svu travu i naprave blatnjavu baricu.

Takođe, našoj deci smo potrebni mi.

Toliko pričamo o sopstvenim potrebama da to koristimo kao izgovor da neki drugi ljudi brinu o našoj deci. Da, svima treba neometano druženje s prijateljima, razumne pauze i povremeno, život izvan roditeljstva. Ali mi živimo u vremenu kada roditeljski časopisi preporučuju da pokušamo da se posvetimo deci 10 minuta dnevno, da odredimo  jednu subotu mesečno kao porodični dan. To nije u redu! Našoj deci ne treba Nintendo, kompjuteri, vanškolske aktivnosti, balet, fudbal onoliko koliko smo im potrebni MI. Potrebni su im očevi koji sede i slušaju njihove dogodovštine, majke koje njima sede i seckaju papiriće, roditelji koji imaju vremena da čitaju priče i blesave se sa njima. Oni zaslužuju da znaju da su prioritet za nas i da zaista volimo da budemo sa njima.

Vratimo se sada na tu listu veština za 4-godišnjake

Znam da je u ljudskoj prirodi da želimo da znamo kakva su naša deca u poređenju sa drugima i da želite da se uverite da radite sve što možete za njih. Ovde je spisak onoga što deca obično uče ili bi trebalo da znaju do kraja svake školske godine, počevši od predškolskog.

Ako postoje oblasti u kojima se čini da vaše dete zaostaje, shvatite da to nije pokazatelj neuspeha za vas ili vaše dete. Samo nije uspelo da pokrije i tu oblast. Deca će naučiti sve čemu su izloženi, a ideja da svi treba da znaju baš tih nekih 15 stvari baš u ovom uzrastu je prilično glupa. Ipak, ako želite da pokrijete sve, ubacite sve lekcije u životne situacije i oni će to prirodno pokupiti. Brojanje do 60 kada mešate tortu i dete će naučiti da broji. Uzmite iz biblioteke zabavne knjige o svemiru ili sa slovima. Eksperimentišite sa svime što možete naći u dvorištu, od snega do stabljike celera… Sve će se desiti prirodno, sa mnogo više zabave i uz mnogo manji pritisak. Šta je četvorogodišnjaku najviše potrebno? Mnogo manje nego što mislimo, ali i mnogo više od toga 🙂

Priredila: Andrijana Maksimović

Izvor: Magical childhood