Šta će od tebe postati, mali anćele moj?

Da li ćeš, drago moje čedo, izrasti u dobrog i mirnog momka? Ili ćeš biti živahni buntovnik, večito spreman da se suprostavljaš svemu i svima?majka-i-sin
Hoćeš li znati da slušaš i čuješ, da prčaš malo, a kažeš puno, ili da pričaš puno, a otkriješ malo?

Pročitajte i Čemu učimo decu, a da toga nismo svesni

Da li će te zanimati istorija ili geografija, hoće li ti bolje ići matiš ili srpski?
Kakvu kosu ćeš imati? Kratku, jer ti je duga kosa iz detinjstva dosadila, ili dugu, da ostaneš veran tradiciji?
Hoćeš li poput majke sanjati zmajeve i vilenjake, pratiti Froda i družinu, gde god da krenu? Da li ćeš znati i želeti da utoneš u carstvo knjiga, da njušiš mirise, pratiš priče, živiš hiljade života, sa svakom knjigom po jedan novi? Ili ćeš, zavaljen u kauč, sedeti ispred teve-a ili kompa, i avanture doživljavati kroz serije, filmove i igrice?
Možda ćeš se nekada odlučiti da sam pođes u kakvu avanturu. Bosih nogu, čistih misli, hrabrog srca. Da li ćeš osećati moj dah za vratom, kako te prati i pruža podršku,  šta god radio?
Znaš, ja ti nekada toliko pričam, da ne znam da li tvoja mala glava može primiti sve to, jer dok me gledaš tim tvojim bistrim okama, ja ponekad zaboravim da ti još nemaš ni pune dve godine…Pokazala bih ti sve odmah, i naučila te svemu, i dala bih ti sve…

Pročitajte i Nismo mu rekli, pa nije ni znao

Da li ćeš zato rasti još bolji i lepši? Ili ću te ugušiti i smoriti i dosaditi ti vrlo brzo?
Kako bih volela da znam kakav ćeš biti, kako ćeš rasti, šta će  te veseliti, a šta rastužiti? Kako bih volela da ti znam svaku misao, svaki mig, i svaki pokret, i da ti kažem: Bravo, dragi moj dečače. I da ti nikada ne kažem: Loše si postupio…
Hoćeš li ređati uspehe, ili praviti greške? Ah, važno li je to zaista? I iz uspeha i iz grešaka se uči. Ipak, volela bih da ne ideš iz greške u grešku. Da znaš da ceniš sve. Da znaš da voliš. Da se ne zanosiš ludim mislima i ludim delima. Da ne radiš stvari kojih se stidiš. I da ne radiš nista što ne bi voleo da rade tebi.
Hoćeš li biti kakav sportista, naučnik, majstor, advokat, lekar, pilot, ili nešto deseto? Hoćeš li raditi ono što voliš? I voleti ono što radiš? Da li ćeš znati sebe dati toliko da svi kažu kako si radan i predan, a da ipak sebe brzo ne potroššs. Da li ćes znati, oh, da li ću te naučiti, da cenis sebe, a da se ne preceniš, i da je porodica na prvom mestu? Ti, tata i ja, za sada. A kada porasteš, i ako osnuješ svoju porodicu, onda oni. Uvek i zauvek.

Pročitajte i Mama, danas nismo nimalo bile zajedno

I radost, i bol, i uspeh i neuspeh, sve je lepše i lakše kada se podeli. Znaš li već to? Rekla bih ti, čedo moje, toliko toga… Ali, ne znam hoćeš li me poslušati? Ili ćeš me se stideti…
Život se menja, saznaćeš to. Iz časa u čas, iz dana u dan. Nekada sunce, nekada kiša. Zlatiće te ljudi, blistati uz tebe i ti kraj njih. Mračiće te ljudi, al’ ti budi snažan i ne dozvoli im to. Pričaće ti ljudi, priče, bajke, davati savete. Svakome pruži žansu, usvoj ono što smatraš korisnim, ali upamti, ne troši zalud vreme na budale. Na zle jezike, i ohole ljude. Naučićeš već, sa kim si takav si! Molim te, budi hrabar, budi jak, budi učtiv, budi fin, budi ponosan, budi ono što jesi. Uči, obrazuj se. Čitaj, obrazuj se. Razmišljaj, obrazuj se. Siri svoje granice i svoje vidike. Jer granica je tamo gde je ti postaviš.
Voli, svim srcem i dušom, dopusti da te vole, nasmejanog i vedrog. Diši, misli, hodaj, oseti…Oh, da li ćes znati sve to? Da li ćes moći? Hoću li te tome naučiti? Kakav li ćeš čovek postati?
Eto, sta me sve muči u ove duge noći… A sada odoh da zagrlim tvoje male ruke, i da tako zagrljeni spavamo. I da verujem u tebe i da znam. Šta god postao, kakav god bio, biću tu. I da se nadam, i da te učim, da te usmeravam na neki pravi put… Da te volim i čuvam. Uvek i zauvek.
 
IZVOR: being-m.blogspot.com