Šta doprinosi razvoju grafomotorike kod dece

 
Danas većina dece mnogo pre polaska u školu zna sva slova, ali da bi mogli da pišu to nije dovoljno. Pisanje je veoma složena aktivnost u kojoj učestvuje veliki broj mišića ruke, šake i prstiju kojom upravlja mozak. Razvojem vizuelno-motorne percepcije koja se vremenom automatizuje, pisanje postaje automatska radnja.
Kod jednog broja dece se javlja problem iako naizgled za pisanje ne postoje prepreke jer je dete zdravo, vidi, čuje, inteligentno je, nema neuroloških ispada. Nepravilan rukopis kod te dece može da bude iz različitih razloga, neophodno je svaki slučaj posmatrati pojedinačno kako bi se utvrdio glavni uzrok. Pored nezrele vizuelne percepcije i govorno-jezičkih poremećaja, uzrok problema u pisanju može da bude poremećaj u razvoju grafomotorike.
tt
Razvoj grafomotorme sposobnosti započinje u uzrastu od 18 meseci i traje do polaska u školu kada mogu da se uoče određeni problemi ako postoje. Pre nego što sa godinu ipo dana počne da škraba olovkom po papiru, dete drži olovku sa godinu dana i oponaša šaranje po papiru. Knjige lista prvo tako što okreće po nekoliko listova odjednom da bi sa dve godine listalo list po list, kada počinje da drži olovku palcem, kažiprstom i srednjim prstom i oponaša povlačenje vertikalne linije. Sa dve ipo godine rado se igra olovkom i papirom, povlači vertikale, horizontale i ume da precrta krug.
Pored aktivnosti koje su direktno usmerene na korišćenje olovke sve ostalo što dete radi rukama doprinosi razvoju grafomotorike:

  1. hvatanje, držanje i ispuštanje igrački
  2. prebacivanje iz ruke u ruku, ređanje kocki
  3. hvatanje sitnih predmeta čime se razvija pincetni hvat
  4. držanje kašike i samostalno hranjenje, korišćenje viljuške
  5. svlačenje i oblačenje odeće i obuće
  6. Stimulacija razvoja grafomotornih sposobnosti Da bi dete razvilo sve funkcije ruke treba da ima odgovarajuću stimulaciju igračkama:
  7. hvata zvečku
  8. drži kocku i premešta iz ruke u ruku
  9. poseže za nestabilnim čovečuljkom
  10. ubacuje pločice u praznu kutiju
  11. na lutki kažiprstom dodiruje razne detalje
  12. drži kašiku u ruci i jede
  13. povlači igračku na uzici
  14. olovkom povlači po papiru
  15. drži čašu iz koje pije vodu
  16. lista slikovnice
  17. mazi lutku ili medu
  18. kotrlja, hvata i baca loptu
  19. uvlači pertlu u perle
  20. razvrstava geometrijske oblike
  21. stavlja zrnca “šibice” u kutiju
  22. otvara poklopac na kutiji
  23. navija igračku
  24. makazama seče papir


Igra i svakidašnje aktivnosti poboljšavaju motoriku Da bi igra dala puni efekat dete treba da se igra u različitim položajima, na leđima, stomaku, na boku i u sedećem položaju, četvoronožnom, klečećem i stojećem.
Da bi se razvila fina koordinacija pokreta ruke u drugoj i trećoj godini dete treba da se igra igračkama različitih oblika, posebno onim koje omogućavaju razne konstrukcije, knjigama, olovkama, igračkama na navijanje. U ovom periodu deca oponašaju pa će brzo i lako usvajati nove veštine ukoliko je osoba koja ih čuva dobar model i poznaje njihove mogućnosti na tom uzrastu.
Aktivnosti kao što su hranjenje, oblačenje, svlačenje, kupanje, zahtevaju pored grube motorike i fine motorike ruke i šake i niz složenih sposobnosti kao što su prostorna percepcija, sliku o sopstvenom telu, pa je potrebno da dete isproba svoje mogućnosti, a odrasli mu pomogne samo u onome što ono samostalno ne može da izvede. Imitiranjem i uvežbavanjem veština dete povećava samostalnost i u igri i u realnim situacijama što učvršćuje njegovo samopouzdanje.
Izostanak nekih od veština ili nepotpuna razvijenost krupne ili fine motorike može da bude jedan od razloga problema u pisanju deteta koje je pošlo u školu. Za svaki slučaj ponaosob neophodno je da se uradi stručna procena i napravi individualni program rada da bi se postigao rezultat u lečenju.

  1. Priprema pred školu Za svu ostalu decu koja se pripremaju za školu ili su u nižim razredima dobro je da imaju pored pisanja što više aktivnosti koje podstiču razvoj grafomotorike:
  2. savijanje papira (pravljenje aviona, šatora, kapa) i seckanje makazama za papir sa zaobljenim vrhovima
  3. skupljanje i lepljenje sitnih komadića papira, tkanine, semenki…
  4. gužvanje i cepkanje starih novina
  5. nizanje perli na kanap, vezivanje čvorova
  6. ređanje kocki i slagalica (pomaže usavršavanju pokreta ruke i šake ali i poimanje prostora i prepoznavanje oblika što će pomoći kasnije u razumevanju matematičkih pojmova i savladavanju čitanja)
  7. zakopčavanje i otkopčavanje dugmadi i patenata, vezivanje pertli (deca vole da se igraju maskenbla što je prilika za uvežbavanje ovih veština)
  8. mešenje testa (kad god nešto mesite dajte detetu komadić testa)
  9. šivenje i veženje plastičnim iglama namenjenim deci (postoje uzorci sa izbušenim rupicama kroz koje dete treba da provuče konac, oni manje spretni mogu da vezu na kartonu umesto na tkanini, prvo debelom vunicom a kasnije koncem)
  10. zavrtanje šrafova (početi sa velikim drvenim ili plastičnim šrafom i maticom) i zakucavanje čepova u tablu plastičnim čekićem
  11. bockalice (što je dete starije bockalice treba da budu sitnije i rupice manje)

Negativne posledice korišćenja računara Korišćenje kompjutera je danas neizbežno i svakako donosi puno prednosti, ali ima i negativnih strana. Jedna od njih je što se sve manje piše i crta rukom, to odraslima štedi vreme ali deci uskraćuje razvoj punog potencijala ruke i šake. Fina motorika direktno utiče na razvoj govora pa je to prvi znak da će dete imati problem kasnije i sa pisanjem. Jedan broj dece na pregledu za upis u školi biva upućen na logopedski tretman kako bi mogli da prate nastavu.
Pored fizičke neaktivnosti i nepravilnog držanja, nespretnosti u korišćenju lopte zbog loše razvijene krupne motorike, veliki broj dece sa smetnjama u govoru i pisanju pokazuje da je još jedan ne mali problem pred decom i roditeljima sa kojim ne mogu da se izbore bez stručne pomoći.