Šta kad vas dete ne poštuje i zašto kazna neće to promeniti

Igranje je završeno i vreme je da se krene kući. Obaveštavate dete i dajete mu do znanja da za 5 minuta krećete. Očekujete da će sve proći u najboljem redu.

Iznenada se to desi. Vaše dete odgovara bez poštovanja.


„Ne! Ne želim da idem! Nikada me ne puštaš da se igram!“

Osećate kako ljutnja raste u Vama. Podižete glas: „Kako se usuđuješ da tako razgovaraš sa mnom?!“

Međutim, dete i dalje nastavlja: „Danas mi nisi dala ni slatkiše! Ti si najgora mama!!!“

Sada ste već besni. „To je to, kraj priče! Nema televizije narednih nedelju dana!“

Ova prepirka se nastavlja. Odvlačite dete do kola dok ono vrišti i otima se. Pretite mu kako mu nikada više nećete dozvoliti da se igra.

Nepoštovanje nije u redu

Komunikacija u kojoj nema poštovanja je problem velikog broja dece. Moramo da naučimo našu decu kako da se pristojno i ljubazno ponašaju prema drugima i kako se svaka negativna emocija može iskazati bez pokazivanja nepoštovanja.

Nažalost, ne možemo ih naučiti da se odnose prema nama s poštovanjem u tom trenutku žara i ljutnje.

Znam da želite s tim da se izborite upravo na tom mestu i u tom trenutku. Znam da ne volite što Vam ne pokazuje poštovanje. Ali, kada je Vaše dete ljuto, tada se prosto ugasi ono u njemu što ga tera da razmišlja o tome što radi. S njihove tačke gledišta, ono što u tom trenutku traže je od životnog značaja.

I naravno, ne možemo naučiti decu da poštuju druge ako mi sami njih ne poštujemo.

Ako ste isprovocirani detetovim ponašanjem, tada ni Vi ne razmišljate racionalno. Vaša reakcija će biti ispraćena ljutnjom, vikanjem i kažnjavanjem ili ćete se samo predati i odustati.

Na koji način se možemo izboriti sa situacijom

Ukoliko osećate neku vrstu pritiska ako kaznite svoje dete, predlažem neki od sledećih 7 saveta:

  • Ostanite smireni – Da li Vam ovo izgleda nemoguće? Nije lako biti smiren kada se deca ponašaju nekulturno. Ali ako im se suprotstavite sa nepoštovanjem, time šaljete pogrešnu poruku. Duboko udahnite i izbrojte do 20.
  • Dešifrujte detetovo ponašanje – Sagledajte situaciju iz perspektive deteta. Da li se osećaju nezaštićeno? Da li se zbog toga što tražite osećaju neprijatno? Da li se osećaju nemoćno? Njihov odgovor je samo odraz onoga što osećaju. Nažalost, u ovakvoj situaciji i u tom uzrastu, oni ne mogu to izraziti prikladnijim rečima.
  • Saosećajte – Pomozite detetu da razume sopstvena osećanja tako što ćete saosećati sa njim: „Nije fer što već moramo da idemo!“ ili „Znam da je teško krenuti sada kada ti je najlepše!“ Ne morate se složiti sa njegovim osećanjima, ovo samo znači da se trudite da razumete njegova osećanja.
  • Proveravajte vreme – Na neku decu i njihovo ponašanje utiču nizak nivo šećera u krvi, glad i žeđ. Neka deca su osetljiva na ponašanje okoline u kojoj se nalaze i na nedostatak sna. Kada je dete poslednji put jelo? Da li je možda žedno? Ili mu možda treba malo odmora od bučne sredine? Ponudite ih nečim s vremena na vreme, što manje ih remeteći u igri: „Meni se jede keks, da li bi i ti hteo?“
  • Usporite – Lako je predati se emocijama i frustraciji. Umesto „skakanja u vatru“ i odgovaranja na svaku kritiku i žalbu svog deteta, pokušajte da ga usporite: „Hej, dosta si stvari rekao odjednom. Želela bih da te saslušam, ali pričaš prebrzo. Hajde polako da bih mogla da razumem šta hoćeš da mi kažeš.“
  • Ne odgovarajte – Nekada je najbolje ne odgovarati, posebno kada znate da Vam je dete gladno ili umorno ili kada znate da ne možete da mu odgovorite a da ne pokažete ljutnju, sarkazam ili nepoštovanje. Ne morate ignorisati dete zauvek. Kada se smirite oboje, možete da popričate o tome šta se desilo kako bi se sledeći put drugačije rešilo.
  • Uspostavite vezu sa detetom – Ako se Vaše dete ne ponaša lepo, poslednja stvar koja Vam je na pameti jeste maženje. Kako god, ono što je potrebno većini dece jeste upravo ta veza između njih i roditelja! Ako ste sposobni da pređete preko njegovog trenutnog ponašanja i ignorišete situaciju, moći ćete da vidite da je Vaše dete povređeno i da mu treba podrška. Ponekad je zagrljaj bolji od bilo kog verbalnog odgovora.
Priču ostavite za kasnije

Odlaganje Vašeg odgovora ne znači da ste pasivan roditelj ili da time govorite da je nepoštovanje u redu. To znači da čekate da vam se „ohlade“ glave i da možete smireno da primate informacije i da nastavite razgovor bez nepristojnosti, ljutnje i nepoštovanja.

  • Kada ste spremni za razgovor, možete početi tako što ćete reći: „Izgleda kao da si bio jako uznemiren kada smo krenuli kući. Da li možeš na neki drugi način da mi kažeš kako se osećaš?“
  • Možete spomenuti neke stvari koje je dete reklo: „Čula sam da si rekao nešto o slatkišima danas. Da li želiš o tome da razgovaramo?“
  • I Vi imate osećanja! U redu je ispoljiti ih i pokazati detetu da su Vas povredile reči. Budite pažljivi da ne upirete prstom u dete i da ga ne okrivljujete, fokusirajte se na to kako ste se Vi osećali: „Povredilo me je kada si rekao da sam najgora mama.“
  • Ako ste izgubili kontrolu i rekli nešto što nije trebalo, u redu je to priznati. Niste savršeni i dobro je da Vašem detetu pokažete da se trudite da se popravite.

Ovo možete primeniti kada rešite da pričate sa detetom. Smirene glave mogu da prime informacije i da nauče iz toga. Mogu obrađivati i uvežbavati nove veštine. Vaše dete može da nauči da upravlja svojim emocijama i da mnogo prikladnije odgovori sledećeg puta, sa mnogo više poštovanja.

Priredila: Aleksandra Ivković