Oba ili obadva? Ili oba?

Verovali ili ne – i jedno i drugo. U Pravopisu je obadvojica i obadva okarakterisano kao ispravno, kao i oba i obojica. „Oba” znači i jedan i drugi. „Obojica” je brojna imenica od oba. U Rečniku Matice srpske iz 2013. obojica=obadvojica, sa primerom iz Vukovih pripovedaka.
Obadva„Obadva”, „obadve”, „obadvoje” se nekima ne sviđa jer liči na pleonazam (a ne mora biti; moguće je da je ostatak stare dvojine). Zato oni koji drže do boljeg stila u jeziku ovaj sklop uglavnom izbegavaju i zamenjuju ga rečima „oba”, „obe“, „oboje”. Međutim, Pravopis dopušta i jedno i drugo (i „oba” i „obadva”).

Ono što zbunjuje mnoge jeste činjenica da su ih profesori u školi učili da je „obadva” nepravilan oblik i da to zapravo znači četvorica. Sigurni smo da su zbog ovoga pljuštale jedinice na pismenim zadacima, a zapravo je bilo u pitanju neznanje nastavnika. Naime, oblik „obadva” koristi se još od Vuka i smatra se pravilnim od tada do danas.

Zagovornici jednakosti ova dva oblika kažu da čak nije u pitanju pleonazam, zato što „oba” i „dva” nemaju isto značenje. Recimo, nije isto reći „oba puta sam pao ispit” i „dva puta sam pao ispit”.

Dakle, ako je vaš odgovor na pitanje u naslovu bio NE, niste bili u pravu. Nemojte više ispravljati prijatelje, rođake i kolege kada izgovore ovu, priznajemo pomalo rogobatnu reč.

Izvor: Zelena učionica