Kako razlikovati poremećaje u ponašanju od prkosa?

Agresivno ponašanje može biti oblik „nespretnog uspostavljanja kontakta“, može da predstavlja apel kako bi se na taj način dobilo više pažnje. Agresija deteta može biti izraz bespomoćnosti deteta ili služiti sprovođenju vlastitih interesa. U nekim slučajevima agresivnim ponašanjem deca žele dobiti identitet i razviti svest o sebi. Koliko god da su uzroci agresije u pojedinačnim slučajevima raznoliki, toliko su posledice jednoznačne: Agresivno ponašanje kod dece dugoročno dovodi do ograničavanja u ponašanju i time do smanjenja sposobnosti nenasilnog rešavanja konflikta.

Agresivno ponašanje dece često upozorava na krizu socijalnog okruženja. Iako se u određenim socijalnim uslovima (na primer zlostavljanje i zanemarivanje deteta u porodici i društvu) opaža više agresivnog oblika ponašanja, uslovi dečje agresije su raznoliki.

Oblici ispoljavanja agresivnog ponašanja zavise od uzrasta deteta. Već kod novorođene dece možemo da vidimo neke gnevne oblike ponašanja koji u daljem razvoju tog deteta mogu biti povezani sa agresivnim ponašanjem. Najčešće se agresivni oblici ponašanja ispoljavaju u predškolskom dobu a najteži oblici agresivnog ponašanja u adolescenciji i mladalačkom dobu.

Izražavanje agresivnog ponašanja je različito i možemo ga razlikovati kao prkosno ponašanje i kao poremećaj ponašanja.

Prkosno ponašanje podrazumeva da se dete:

  • Često razbesni,
  • Često svađa sa odraslima,
  • Često se aktivno suprotstavlja ili odbija da poštuje pravila odraslih,
  • Često namerno ometa druge,
  • Često okrivljuje druge za sopstvene greške i za sopstveno ponašanje,
  • Često se brzo uzruja i osetljivo je na postupke drugih,
  • Često se ljuti i srdi,
  • Često je osvetoljubivo.

Poremećaj ponašanja podrazumeva da dete:

  • Često preti ili zastrašuje druge,
  • Često inicira tuče,
  • Upotrebljava oružje koje može uzrokovati ozbiljnu telesnu povredu kao što su cigle, razbijene flaše, nož i slično što je detetu dostupno,
  • Fizički je okrutno prema ljudima
  • Muči životinje,
  • Krade uz suočavanje sa žrtvom (npr. napadne i preti, krade iz torbe, učestvuje u oružanim pljačkama (ako je adolescent)
  • Prisiljava druge na seksualnu aktivnost.

Kod poremećaja ponašanja pre dijagnostikovanja je potrebno uzeti u obzir aspekte: agresivno ponašanje usmereno ka ljudima i životinjama, uništavanje imovine, prevare ili krađe, teško kršenje pravila, u period od 12 meseci moraju se pojaviti najmanje tri, a poslednjih šest meseci najmanje jedan od 15 simptoma.

Recenzije:

Petermann, F., Petermann, U., (2005). Training mit aggressive Kindern
American Psychiatric Association. Dijagnostic and statistical manual of mental disorders. 4th ed. Washington, DC: American Psychiatric Association, 1994.

Autor teksta: Mirjana Marković, dipl.psiholog