Šta roditelj (ne) treba da pita učitelja

Punih dvadeset godina radim u školi. Kada toliko dugo radite isti posao, naučite da na neke stvari treba reagovati, a nešto je bolje prećutati. Naučite da odmah, već na vratima učionice prepoznate roditelja koji je istinski zainteresovan i onog koji neće mnogo da se meša u školovanje svog deteta. Na prvom roditeljskom sastanku bude vam jasno s kim ćete sarađivati dobro, a ko će vas posmatrati kao neprijatelja svaki put kad njegovo dete ne dobije ocenu koju misli da bi trebalo. Suočite se i sa agresivnim roditeljima, sa onima koje vi morate da smirujete kad dete dobije lošu ocenu, plašeći se šta bi mogli da mu urade kod kuće. Ova lista se nastavlja do unedogled, ali to nije tema teksta.


Ovde želim da podsetim roditelje na to šta je njihov zadatak u obrazovnom procesu. Ili, tačnije, šta nije. Verujući da je posao učitelja prosto prikazivanje lekcija i provera znanja, roditelji u svom neznanju postaju najveća prepreka na putu ka uspehu sopstvenom detetu. Samo time što glasno i bez uzdržavanja preispituju metode i način rada učitelja.

„Zar ne mislite da je ovo mnogo domaćih zadataka za njih?”

„Da li im je baš neophodno toliko svezaka?”

„Da nije malo rano da uče te komplikovane računske operacije?”

„Moje dete neće sedeti pored tog i tog, molim Vas da ga premestite.”

Na stranu to što ja ne odlučujem o planu i programu, ali, verujte, ako su generacije pre vašeg deteta to uspele u tom uzrastu da savladaju, uspeće i vaše dete, osim ako vas čuje da govorite kako je to za njega preteško. Onda se neće ni truditi. Takođe, raspored sedenja u učionici određujem isključivo JA i tačno znam zašto sam koje dete gde smestila. Vi u to ne treba da se mešate, kao ni u druge stvari koje se tiču plana i programa i organizacije nastave.

Šta, onda, da pitam?

Ipak, vaša uloga postoji i jako je važna. Pa, ako već želite da uradite ono najbolje za svoje dete, ne preispitujte moj rad. Umesto toga, ovo je lista pitanja koja TREBA da postavite učitelju:

  • Da li se moje dete lepo ponaša?
  • Da li daje sve od sebe?
  • Da li uživa da uči?
  • Da li Vam moje dete izgleda srećno?
  • Da li je moje dete istrajno kad naiđe na težak zadatak?
  • Da li moje dete ima prijatelje?
  • Da li je moje dete dobar drug?
  • Da li postoji nešto u čemu se moje dete posebno ističe?
  • Da li moje dete poštuje pravila i procedure?
  • Da li je moje dete odgovorno?
  • Da li se moje dete smeje?
  • Da li moje dete zrelo razmišlja?
  • Da li je moje dete radoznalo?
  • Šta moje dete voli da čita?
  • Da li moje dete pažljivo prati na času?
  • Da li se moje dete ophodi lepo prema učitelju i drugarima?
  • Da li je moje dete kreativno?

Ako postavljate ovakva pitanja, garantujem vam da ćete otkriti nove stvari o svom detetu i pronaći nove načine da mu pomognete da bude bolje i uspešnije. Zato vas molim, nemojte da postavljate pitanja koja se tiču mog posla. Verujte učitelju svog deteta i podržite trud koji on ulaže kako bi vaše dete raslo i razvijalo se tako da postane najbolja moguća verzija sebe.

Autor: Nada Šakić