Poslednjih se godina sve više govori o stresu kojem su učenici izloženi – od testiranja (koje se ponekad provodi više puta u istom danu), opširnog gradiva koje je potrebno savladati, postizanja što boljeg uspeha zbog upisa u srednju školu ili na fakultet, prevelikih očekivanja roditelja ili prevelikih vlastitih očekivanja i slično. Tako se odnedavna u Hrvatskoj ukinulo zaključivanje ocena na polugodištu jer je, između ostalog, ono uzrokovalo veliki stres i nervozu učenicima. A šta je sa stresom kojem su učitelji izloženi?
Pre više od deset godina Svetska zdravstvena organizacija proglasila je stres na radnome mestu svetskom epidemijom. S obzirom na globalnu krizu i sve veći porast nezaposlenosti, stres na poslu još više se povećao.
Mnogi se slažu da je učiteljski posao jedan od najstresnijih. Tokom 2007. godine su sprovedena istraživanje u kojem su od učitelja tražile da napišu svoja pozitivna i negativna iskustva u svakodnevnom radu u školi. Najviše pozitivnih iskustava koja su učitelji naveli rezultat su neposrednog rada s učenicima. Spoznaja da učenici imaju poverenje u učitelja, dečji pogled, osmijeh, veselje koje učenici pokazuju kad učitelj dolazi na č ili negodovanje zbog završetka čas, neki su od izvora zadovoljstva učiteljskim poslom. Negativna su iskustva, s druge strane, najviše rezultat administrativnih zahteva posla i opšteg stava društva prema školi. Učitelji su, prevashodno, naveli da su izrazito nezadovoljni svojim poslom kad se u pitanje dovede njihova dobronamernost, kad ih roditelji gledaju s visine, kad im se, prigovara jer imaju tri mjeseca godišnjeg odmora, kad ih se „muče“ administracijom i slično.
Chris Kyriacou navodi sledeće izvore stresa: poučavanje nemotivisanih učenika, održavanje discipline u razredu, vremenski pritisak i preopterećenost administrativnim poslovima, suočavanje s promenama, izloženost stalnoj proceni od strane drugih, odnosi s kolegama, samopoštovanje i status, administracija i upravljanje, konflikti uloga, i loši radni uslovi.
Koliko će navedeni izvori doista biti stresni, zavisi i od karakteristika samog učitelja – radnom iskustvu, nivou kompetencije, samopoštovanja, karakteristikama ličnosti ili strahu od negativne evaluacije.
Posledice stresa
Stres učitelja može imati višestruke negativne posledice. Najučestaliji simptomi dugotrajnog stresa na radnome mjestu su anksioznost, depresivnost, frustriranost, neprijateljsko ponašanje prema učenicima i kolegama, emocionalna iscrpljenost i prekomerna napetost. Oni najčešće rezultiraju smanjenjem samopoštovanja i porastom nezadovoljstva poslom, što konačno može rezultirati i napuštanjem profesije-
Može se reći da bi psihološka dobrobit učitelja trebalo da bude važna ne samo njima samima, već i roditeljima čiju decu oni obrazuju, školama čiji su oni zaposleni, pa i društvu uopšte. Učiteljski je posao važan za svako društvo, te je bitno da se obavlja na kvalitetan i stručan način. Stoga je dobro prepoznati vrednost tog poziva i omogućiti osobama koje ga obavljaju uspešnije nošenje s njegovim izazovima – učenici radom na disciplini i saradnji tokom nastave, roditelji uvažavanjem učitelja i njihova rada, stručni suradnici edukacijom i konsultativnim radom s učiteljima…
Autor: Maja Galić- Školska psihologija
Sakam da kažam deka i nie, vrabotenite vo gradinkite (vrtiќi), rabotime pod stres, optovareni so pregolem broj na deca i pogolemi administrativni obvrski. Pozdrav!
Za žal potpolno ste vo pravo. Stanuva se pološo, se vrši pritisok od roditeli, učenici, no za žal i od državnite institucii koi pak gi štitat i pothranuvat ovie prethodno spomenati. No !!! i roditelite i onie državnicite se naši učenici koi očigledno lošo sme gi učele.
Jas sum od ovaa godina nastavnik, toa beše mojata želba ušte kako mal, moite nastavnici bea moite heroi, gi počituvav site i go steknav potrebnoto znaenje za da denes bidam ona što sum – izgradena ličnost. Iako samo tri meseci rabotam kako nastavnik, veќe znam deka ne se gledam sebe si vo ovaa profesija kade što sekoj te gazi i nikoj ne te počituva, decata i roditelite se zaštiteni so sekoj možen zakon a nastavnikot e sekogaš ama sekogaš dežurniot vinovnik i za raboti što ne gi napravil ili kažal – ama kade ima sila nema pravdina, ne može da se dozvoli nepismen učenik da stigne do 8 oddelenie i potoa nastavnicite da se krivi za se, ne može da se dozvoli učenik da ima 200 neopravdani za prvite tri meseci a da ne mu se izreče nikakva merka i seto toa da se tolerira od povisoki instanci i nikako ne može nastavnikot da se prisili da stavi 2 na takvi nepismeni učenici koi gi nema videno dva pati vo tie tri meseci, ama za ŽAL, TOA GO IMA VO MOJATA ČUDESNA ZEMJA MAKEDONIJA
p.s ama bitno inspektori za kazni i e-dnevnik koj ne funkcionira nikogaš koga ti treba postojat, a internet vo učilišteto nema ama kazna od inspektorot ima. e,pa nastavnicite li se krivi?