KO može iskreno da kaže za sebe da je srećan? Nekome je malo potrebno za osećaj zadovoljstva i ispunjenosti, dok drugi imaju veće ambicije i od života uvek traže više. Svako ima šansu da postane srećan, ali upravo od nas zavisi i da li ćemo u tome i uspeti. Koji je recept za kvalitetan i ispunjen život objašnjava Ana Gvozdić, psihoterapeut O.L.I. centra za integrativnu psihodinamsku psihoterapiju.

– Sreća je osećaj ispunjenosti, doživljaj da imamo i gradimo nešto što nam je važno. Često možemo da čujemo komentar “on ima sve, a ipak nije srećan”. Iako na prvi pogled to ne zvuči mnogo logično, kada malo bolje pogledamo šta je to “sve”, shvatimo da je u pitanju zamena teza. Za nekoga je dobar posao, stan ili auto izvor sreće, ali za drugog čoveka to nije slučaj, jer u životu ima drugačije ciljeve. Kada sebi nametnemo cilj koji ne osećamo kao svoju intimnu i autentičnu potrebu, propuštamo priliku da zaista budemo srećni. Trebalo bi da se iskreno zapitamo šta želimo i zbog čega – naglašava sagovornica „Života plus”.

Kako naši pogledi na svet, predrasude ili uverenja utiču na to koliko smo zadovoljni i ispunjeni u životu?

– Srećan je onaj ko u to veruje, a ne onaj koji ima dokument da to potkrepi. Objektivne okolnosti često nemaju veze sa našim unutrašnjim doživljajem o tome kako nam ide u životu. Ono u šta verujemo, najčešće je ono što nam se dešava. Ako svesno ili nesvesno verujemo u to da je život težak, tužan i strašan, svoju pažnju ćemo usmeriti na pronalaženje upravo tih aspekata života. I bićemo u pravu i bićemo tužni, zastrašeni i opterećeni. Ljudi su skloni da zaključe kako su nešto dobro procenili i predvideli stvari koje su se nakon toga zaista obistinile. Ipak, čest je slučaj da verujući u istinitost svojih zaključaka guramo sebe direktno u ispunjavanje istih. S druge strane, to isto važi i za pozitivna uverenja, koja nas vode ka tome da u životu opažamo prilike i šanse i pronalazimo resurse u sebi i sopstvenim kapacitetima.

Koliko nam mitovi o sreći odmažu na putu do nje?

– “Živeli su srećno do kraja života” je možda najpoznatiji mit. U ovoj rečenici postoji suštinsko neslaganje sa čovekovom prirodom. Kao ilustracija te ljudske prirode postoji zanimljiv razvojni fenomen – kada se dete igra igračkom, smeška se i deluje zadovoljno, a onda u jednom trenutku baci igračku dalje od svog vidokruga i dometa, pa je onda traži pokazujući znake frustracije. Čim je ponovo pronađe, opet postaje zadovoljno. Postavlja se pitanje zašto dete samo sebe frustrira? Jednostavno, da bismo osetili zadovoljstvo, neophodno je da osetimo frustraciju, jer je zadovoljstvo stanje koje postižemo kada pobedimo frustraciju.

Da li postoje osobe koje su “rođene pod srećnom zvezdom”?

– Postoje slučajnosti, srećni i nesrećni sticaji okolnosti, kao i razlike u tome šta nam je dato, a šta od nas zavisi. Ipak, možda i suviše često slučajnostima nazivamo ono za šta smo sami zaslužni i često sudbinom nazivamo ono na šta možemo uticati. Nekad nam se učini da drugima stvari uspevaju lakše nego nama. Pomislimo da ako ne vidimo umor na nečijem licu, ako se neko ne žali na sistem, život i ljude, onda sigurno nema problema. Razlika je samo u tome na koji način se nosimo sa preprekama, da li od njih pravimo velike katastrofe ili energiju usmeravamo ka traženju rešenja. Kada nam se dogodi srećna okolnost, možemo da uživamo u tom poklonu. Ono što ne smemo pri tome da zaboravimo jeste da se slučajnosti zovu tako upravo zato što se ne događaju previše često.

Velika očekivanja često mogu da nas spreče u tome da postanemo srećni?

– To je s jedne strane tačno, ali s druge, kada ne bismo očekivali, ne bismo ni pokušavali da ostvarimo ciljeve. Čovek želi da postigne nešto veliko zato što smatra da će ga to učiniti posebnim, ponosnim, velikim, vanserijskim, da će dobiti osećaj moći i pokazati vrednost. Ovo nije loša pojava ukoliko ne zaboravimo da se možemo potvrditi i na razne druge načine. Osoba koja je u kontaktu sa svojim emocijama i razume šta joj se dešava, može lakše da locira probleme, njihove stvarne izvore i time je već bliža rešenju. Naravno, neophodna je i hrabrost da krenemo dalje od svoje spoznaje i da je upotrebimo za lični razvoj. Potrebno je preuzeti rizik i odgovornost, prihvatiti da možda nećemo uspeti, a raditi sve da do ostvarenja ciljeva dođe. Često moramo i da se menjamo u skladu sa okolnostima i da ne gubimo volju na tom putu.

Šta je ključni „sastojak” za sreću u ljubavi?

– Prvo moramo da se odreknemo ideje da je ljubav osećanje prijatnosti koje se naprosto desi i traje. Ljubav nije samo pozitivna emocija privrženosti drugoj osobi. Ona je i veliki posao, koji kao i svaki drugi traži da ga dobro obavljamo ako želimo da napreduje i da se razvija. Ljubav podrazumeva da nam je udobno i prijatno, ali ako želimo da potraje to zadovoljstvo, neophodno je i naše i partnerovo veliko i stalno ulaganje. Ključan odgovor na pitanje je da li je partner spreman i da li može da doprinese našem zadovoljstvu i razvoju i da li mi možemo to isto da učinimo za njega. Takođe, važno je i da umemo da prihvatimo ukoliko partner ne može da zadovolji sve naše potrebe, jer je nekada i samostalnost važna na putu do sreće u ljubavi – zaključuje Ana Gvozdić.

NOVAC NIJE PRESUDAN 

KOLIKO god da zvuči neverovatno, novac ne određuje koliko ćete biti srećni, kažu naučnici. Rezultati istraživanja pokazali su da su osobe koje su osvojile veliki novac na lutrijama bile srećnije pre velikog finansijskog preokreta u životu. Neke od njih čak su se i vratile starim životnim navikama u želji da povrate pređašnju sreću. Prema tome, tvrde stručnjaci, sreću ipak čine male stvari. Da biste je pronašli, neophodno je da radite na sebi i da u svakoj situaciji pronađete pozitivnu stranu. Jedan od važnijih faktora je i sklapanje novih prijateljstava, kao i to da što više vremena provodite u okruženju dragih osoba. Važno je i da budete realni, motivisani, imate plan i budete istrajni u njegovom ostvarivanju.

U 50. GODINI SMO NAJOPUŠTENIJI

ISTRAŽIVANJE britanskih stručnjaka pokazalo je da mnogi pravu i realnu sreću pronalaze tek u pedesetim godinama života. U toj dobi ljudi se osećaju opuštenije, a glavni razlozi za to su iskustvo, više druženja sa porodicom i prijateljima, ali i otplaćeni krediti i hipoteke, što donekle utiče i na finansijsku sigurnost. Upravo se zbog toga pedesete često zovu i zlatnim godinama života.

Većina ispitanika u ovom istraživanju izjavila je i da su im pedesete godine donele i više sigurnosti, da je to pravo vreme za analizu i sumiranje uspeha u karijeri, a mnogi osećaju i veliko zadovoljstvo zbog dece koju su izveli na pravi put.

SVE ŠTO ŽELIMO IMA SVOJU CENU

SREĆA i zadovoljstvo su nešto što se iznova dostiže i traži tokom celog života – objašnjava Ana Gvozdić. – Prva greška koju često u tome pravimo jeste to što se trudimo da nešto postignemo, a nismo baš sigurni gde smo tačno pošli. Da bismo bili zadovoljni, prvo moramo da znamo šta je to što za sebe želimo. Druga česta greška je da očekujemo da je dovoljno da znamo šta želimo. Stvari se neće desiti same od sebe, ili bar ne toliko često da bismo na to mogli da računamo. Sve što želimo ima svoju cenu, zahteva neki napor, odricanje i trud i to nam neće pasti teško, ako pred sobom imamo jasan i vredan cilj.

Sanja Kostić

Izor: novosti.rs