Sveti Sava i mlad čovek

sveti savaSveti Sava je bio najmlađi sin velikog župana Stefana Nemanje, a svetovno ime mu je bilo Rastko. Njegovim ustoličenjem za arhiepiskopa 1219. godine utemeljena je i autokefalna Srpska pravoslavna crkva.

Sveti Sava se smatra začetnikom srpske srednjovekovne književnosti, pa je stoga i zaštitnik prosvetnih ustanova.
Ustanovljen je kao školska slava 2. januara 1840. godine, a u odluci Popečiteljskog presvještenija predstavnici državne i crkvene vlasti propisali su da se Sveti Sava proglašava za patrona svih naših škola i da se od tada mora svečano proslavljati.

Izdvojio je najvažnije iz srpske tradicije, oplemenio je i povezao sa najvećim duhovnim i civilizacijskim dostignućima svog vremena. Veoma mlad, oko 1192. godine, otišao je u Svetu Goru gde se zamonašio u ruskom manastiru Sveti Pantelejmon.
U Nikeji je 1219. izdejstvovao autokefalnost (samostalnost) srpske crkve i srpsku arhiepiskopiju, za čije je središte odredio manastir Žiču.

Godine 1208, u manastiru Studenici nad očevim telom, koje je preneo sa Svete Gore, izmirio je svoju zavađenu braću Vukana i Stefana.

Preminuo je u tadašnjoj bugarskoj prestonici Trnovu 25. januara 1236. godine, na povratku iz hodočašća u Jerusalim. Prema zapisima iz tog vremena, glas o njegovoj smrti stigao je u Srbiju 27. januara, pa se u SPC na taj dan služe liturgije.
Njegove mošti su iz Trnova prenete i sahranjene u manastiru Mileševi 6. maja 1237. godine.