Za vređanje nastavnika direktor ustanove može odrediti đaku da pomaže domaru, čisti sneg i lišće…

Poseban pravilnik od 15. septembra nalaže da učenici koji u školu donesu alkohol, drogu, ili tuku drugare, uništavaju školsku imovinu, dopišu ocenu u dnevnik, uz vaspitnu meru imaju i dodatne obaveze

Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja pre otprilike godinu dana propisao je da se osnovci koji zlostavljaju svoje vršnjake mogu i bez saglasnosti roditelja premestiti u drugu školu, o čemu je „Politika” prva proletos izvestila javnost. Tada je najavljeno da će učenici koji u školu donesu alkohol, drogu, tuku drugare iz klupe, uništavaju školsku imovinu, dopišu ocenu u dnevnik, uporedo sa izricanjem vaspitne mere imati i društveno koristan rad.

O kakvim je tačno aktivnostima reč precizirano je u Pravilniku o obavljanju društveno korisnog, odnosno humanitarnog rada koji je prethodnih dana objavljen u „Službenom glasniku”. Biljana Lajović, psiholog i specijalni savetnik ministra prosvete, ističe da pravilnik stupa na snagu 15. septembra i ima cilj da kod učenika razvije svest o posledicama sopstvenog ponašanja, usmeri ga na ono koje je poželjno i pozitivno, a ne da ga kažnjava.

Pravilnik propisuje obavezne aktivnosti za đake, vodeći računa o psihofizičkoj i zdravstvenoj sposobnosti, uzrastu i dostojanstvu učenika. Primenjuju se u tri slučaja – kod lakših i težih povreda školskih obaveza, ali i kod povreda zakonom propisanih zabrana.

Za lakšu povredu obaveza, kao što su neprimereno odevanje, prljanje učionice, uništavanje školskog pribora drugih đaka, razredni starešina, uz konsultacije sa roditeljem, može odrediti da taj đak čisti učionicu, biblioteku, produženi boravak, trpezariju, svečanu salu, ili obavlja administrativne poslove. Te povrede propisuje škola, dok su naredne dve precizirane zakonom.

Za teže prestupe, kao što su vređanje nastavnika, uništavanje ili krađa imovine, pušenje i korišćenje droge i alkohola u školi, dopisivanje ocena u dnevnik, direktor ustanove može odrediti đaku da pomaže domaru, čisti sneg i lišće, farba ogradu u školskom dvorištu, pomaže u organizovanju određenih tribina…

Kršenje zakonom propisanih zabrana obuhvata nasilje nad školskim drugovima, ili njihovo zlostavljanje, zanemarivanje i diskriminaciju. Uz konsultacije sa roditeljem, direktor u ovim slučajevima prestupniku može naložiti da, na primer, organizuje predavanje za roditelje, ili školske drugare o građanskim i dečjim pravima, ili da učestvuje u humanitarnim akcijama za pomoć ugroženima.

Tako će učenik koji udari školskog druga morati da pomogne povređenom drugu, ukoliko mu on dozvoli, ili će mu nositi torbu i zajedno sa njim raditi domaće zadatke. Lajovićeva ističe da je preporučeno trajanje društveno korisnog rada od 15 do 45 minuta dnevno i da u njega moraju biti uključeni i roditelji učenika.

– To znači da roditelj mora da podržava ove mere, da dolazi u školu i razgovara sa nastavnicima o tome kako one utiču na đaka i da im kaže da li se i kod kuće nešto menja kod deteta. Ukoliko učenik odbije da učestvuje u društveno korisnom radu roditelj snosi odgovornost u skladu sa Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja. Ovaj akt propisuje novčane kazne za roditelje u rasponu od 5.000 do 100.000 dinara. Ako roditelj odbije da se uključi u ceo postupak, smatramo da on zanemaruje svoje obaveze. U tom slučaju škola je dužna da potraži podršku centra za socijalni rad jer je dete zanemareno – ističe Lajovićeva.

Zakonom je predviđeno da škola podnese zahtev za pokretanje prekršajnog postupka, odnosno krivičnu prijavu radi utvrđivanja odgovornosti roditelja. U situaciji kada se mera izriče učeniku koji nastavu pohađa po individualnom obrazovnom planu uzima se u obzir i mišljenje predstavnika tima za inkluzivno obrazovanje. Učenicima koji prihvate ova pravila, prema proceni direktora i njegovih saradnika, može sledovati i popravljanje ocene iz vladanja.

Zajedničko rešavanje problema

Postavlja se pitanje zašto bi đak koga je školski drug udario, na primer, želeo sa njim da radi domaće zadatke i da li je ta mera u praksi ostvariva. Biljana Lajović kaže da u takvim situacijama najvažniju ulogu imaju nastavnici, psiholozi, pedagozi i da je suština da oni posreduju, pomognu im i pokažu kako da prevaziđu sukob, konstruktivno ga reše i poprave svoje odnose.

Branka Tišma, psiholog u beogradskoj OŠ „Lazar Savatić”, ističe da ako se novi pravilnik bude samo administrativno primenjivao u školama, neće imati nikakvog uspeha, bez istinskog građenja odnosa i tolerancije svih učesnika u radu škole, od roditelja, do direktora.

– Ako se bude dobro radilo onda zajedničko rešavanje domaćeg zadatka neće biti prvi korak, već sam kraj celog procesa. Čini mi se da je cilj pravilnika baš bavljenje decom, uključivanje roditelja u njihove školske odnose i onda je ovaj akt odlično pomoćno sredstvo u borbi protiv nasilja. Nadam se da će se dobro pokazati u praksi, da će se insistirati na razvijanju odnosa, razgovorima i dogovoru. Kada deca urade nešto loše i onda se na dobar način razgovara sa njima, ona uvide uvide u čemu su pogrešila. A oštećeni đak onda vidi razloge za ono što se dogodilo i to vodi ka zajedničkom rešenju problema – objašnjava Tišma.

Izvor: Politika