Eksperti za psihologiju dece i mladih pridaju veliki značaj međusobnim odnosima i ističu da je sposobnost stvaranja veza sa vršnjacima osnova emotivnog razvoja. To je i odličan pokazatelj toga koliko su sposobni da se prilagođavaju promenama tokom života.

Prva prijateljstva stvaraju se najčešće u obdaništu. Tada se mališani prvi put odvajaju od roditelja i počinju samostalno da kontaktiraju s drugom decom. Posle početnih teškoća zbog odvajanja od majke i primoranosti da provode vreme sa nepoznatim osobama, najveći broj dece otkriva lepotu druženja sa vršnjacima, što ih u prvom trenutku i privlači i plaši. Vreme sa drugim klincima bez nadzora odraslih izaziva strah i sumnje u sopstvene sposobnosti. Ali, nezavisno od strahova i stidljivosti, to aktivira mehanizme identifikacije sa vršnjačkom grupom i želju da se igraju i komuniciraju.
Od treće do sedme godine, deca se druže najviše zbog igre i zabave. U toj fazi, prijateljsstvo se iskazuje fizičkom blizinom i zajedničkim doživljajima. To im pomaže da otkriju sposobnosti i ograničenja, da izgradi i ojačaju samopouzdanje. Tokom prvih godina u obdaništu, mališani obično pronađu prvog “najboljeg prijatelja”, a to je obično dete istog pola i uzrasta. Budući da nisu u stanju da prepoznaju afinitete, karakter i ukus drugih, prijatelje biraju sticajem okolnosti.
Prva prijateljstva su vrlo važna za emotivni razvoj deteta, pa roditelji nipošto ne bi trebalo da potcenjuju njihov značaj. Posebno je bitno da poštuju detetov izbor i ne nameću druženje sa vršnjakom po meri roditelja (zato što je sin njihovih prijatelja ili “zlatno dete”), kao i da se previše ne mešaju u dečje odnose. Jer kroz druženje, pa i nesuglasice i svađe, najmlađi uče kako da sami rešavaju probleme, sazrevaju i osamostaljuju se.
Ž. P.
Izvor: novosti.rs