Kakav bi život i bio da u njemu nema svačega pomalo. Malo radosti, da bi poslije tuga izgledala još veća, pa malo tuge, da bi poslije radost mogao da cijeniš. Malo pravde, malo nepravde, pa se to nekako izdjednači: jednom dobiješ više nego što ti treba, pa ne smije da ti bude žao poslije kad dobiješ manje neg što ti po zasluzi pripada. Ljudi su, Maksimilijane, veliki majstori laži, a žrtva obmane je najčešće obmanjivač. Nikog čovječić radije ne laže nego samog sebe, najviše laži izmišlja da bi sebi nešto zatajio ili sebi nešto drugo predstavio.
Što čovjek može ponekad da bude glup, sam poslije da ne vjeruje! Da je prazno, prazno je, ali bolje i ta praznina od pune čaše žuči koju ti triput dnevno ko medicinu saspu u grlo. Nije život nešto sjajno, ko što mlad čovjek misli, život ti je tu da ga proživiš, ništa više sa njim ne mož da uradiš. Baš kad hoćeš da ga siluješ i praviš boljim na snagu i uz inat, on se džilitne i klepi te. Budi miran i uči se da uživaš u onom što ti daje, malo je, ali jedino je što u njemu postoji.
Kada gnjev prođe, očajanje nastupi, a iz očajanja samo gnjev te izvesti može.
Slobodan Selenić
