Psiholog Violeta Zoraja: Lek za dečju zavisnost od crtaća je samo jedan

Dečak sa nepune dve godine života barata kao od šale mobilnim telefonom i šeta društvenim mrežama, a dvoipogodišnja devojčica je na odvikavanju od gledanja crtanog filma “Pepa prase”. Ovo su samo neki od sve brojnijih slučajeva dece koji dokazuju da je internet sve češća igračka kod najmlađih u Srbiji.

Država, pritom, ne samo da se ozbiljno suočava sa internet zavisnošću, već je se i starosna granica kod dece zavisnika sve više spušta i dolazi gotovo na nivo bebe. Mali pacijent psihološkinje Violete Zoraje ima svega 21 mesec, a već s neviđenom lakoćom ulazi na Jutjub, vešto menja i gleda sadržaje na toj mreži.

– Čim mu se oduzme telefon dobija histerični napad – ukazuje ova psihološkinja Doma zdravlja “Dr Sima Milošević” Čukarica na ponašanje koje govori da je reč o internet zavisnosti.

Na pitanje kako je uopšte došlo do zavisnosti kod tako malog deteta, ona kaže kako njegovi roditelji imaju četvoro dece i premalo slobodnog vremena. Dete su, prema njenim rečima, uglavnom prepuštali starijoj braći i sestrama na čuvanje, a oni ga smirivali telefonom da im ne smeta.

– Odgovornost je na roditeljima koji su dužni da zaštite decu od štetnih uticaja, ali u današnje doba roditelji sve više odsustvuju od kuće, pa je porodica sve manje na okupu. To dovodi kod dece do porasta uticaja okoline i društva, pa tako i do problema – pojašnjava Zoraja.

Lek za ovu ozbiljnu boljku je, prema njenim rečima, provoditi više vremena sa decom.

– Dete se igra na internetu kada nema šta, odnosno kada mu nije ponuđeno ništa od drugih sadržaja kojima bi se zabavilo. Globalna mreža ne sme roditeljima da bude zamena za mir, već moraju mališanima da ponude alternativu. Ako decu hoćemo da rađamo, onda moramo o njima da vodimo računa – poručuje ova psihološkinja roditeljima.

Na odvikavanju od ekrana kod kliničkog psihologa Vlajka Panovića bila je devojčica od 2,5 godina, koja je, kako je otkrio tokom lečenja, neprestano gledala crtani film “Pepa prase”. Koliki je uticaj popularni crtać imao na nju, Panoviću je bilo jasno iz njenog ponašanja identičnog onom koji ima poznato prase.

– Dete je danima po sedam sati dnevno gledalo ovaj crtani i počelo nesvakidašnje, odnosno bizarno da se ponaša. Zavlačilo se pod sto, skičalo kao prase, mirisalo stopala gostima – kaže za “Vesti” Panović kako je otkrio i pitao roditelje da li dete možda gleda crtani “Pepa prase”. Oni su odgovorili da taj crtani obožava.

– Ako nego upija neki sadržaj toliko dugo, on kod deteta postaje dominantan, a u slučaju mog malog pacijenta je ovaj crtani film postao dominantni deo iskustva prema realnosti, pa je zato dete reprodukuvalo naučeno ponašanje – kaže Panović.
Problem se, kaže ovaj stručnjak, rešio kada su po njegovom savetu počeli da izlaze napolje i dete počelo da upoznaje druge mališane, da se igra sa njima, da odlazi na ljuljaške, klackalice…

Žive u drugom svetu

Zavisnost od interneta je masovna kod osnovaca i tinejdžera, a Violeta Zoraja iznosi i primer devojčice od 12 godina koju je lečila, jer je non-stop bila na društvenim mrežama.
– Potpuno je bila odsutna i nije ni sa kim razgovarala. Prema roditeljima je pokazivala verbalnu agresivnost kad joj nešto kažu, a kada bi majka pokušala da joj oduzme telefon, znala je i fizički da nasrne na nju – priča Violeta Zoraja.

Bolesne igrice

Zavisnost od kompjuterskih igara Svetska zdravstvena organizacija je službeno klasifikovala kao mentalni poremećaj. Da je reč o zavisniku od video-igrica potvrđuje ponašanje gejmera. Oni se povlače u sobu, prekidaju kontakt sa prijateljima, polako počinje i izostajanje iz škole, a monitor postaje njihov svet.

Autor: D. Dekić

Izvor: Vesti onlajn