Najstarija i najmasovnija kulturna manifestacija u Srbiji posvećena Vuku Karadžiću, reformatoru srpskog jezika, 92. Vukov sabor, svečano je juče otvorena u Vukovom domu kulture u Loznici.
Sabor i ove godine ističe značaj ćiriličnog pisma kao temelja kulturnog identiteta, podsetnik da nije svejedno kojim pismom pišemo, niti kako ga prenosimo budućim generacijama. Ćirilica je više od tehničkog sredstva komunikacije – ona je simbol trajanja, duhovni i kulturni znak jednog naroda.
Podsećanje na Vukov rad neminovno vodi ka spoznaji da je njegova reforma jezika i pravopisa predstavljala duboku kulturnu revoluciju. Utemeljio je savremenu pismenost, stvorio prve rečnike, sabirao i objavljivao narodne pesme, predanja i pripovetke. Zahvaljujući njemu, „glas naroda“ nije ostao zatvoren u usmenoj tradiciji, već je dobio trajno mesto u književnosti i kulturi.
Tokom prvog dana saborovanja u Galeriji „Mina Karadžić“ predstavljen je „Muzej ćirilice“ iz Bajine Bašte, zamišljen kao živi prostor negovanja i unapređivanja našeg pisma. Nakon svečanog otvaranja, na sceni Vukovog doma kulture izveden je poetski kolaž „Pesmo moja“, posvećen srpskim pesnicima čiji su stihovi pretočeni u muziku.
Vukov sabor, koji se završava 14. septembra svečanošću na Saborištu u Tršiću, ostaje simbol zajedništva i trajna opomena da se jezik i pismo moraju čuvati, negovati i prenositi. Svake godine ova manifestacija nas podseća da reč gradi mostove između generacija i da kulturni identitet živi onoliko dugo koliko ga sami u sebi prepoznajemo i čuvamo.
Milan Stanković