Ana Stevanović: Ministre, škola počinje za tri nedelje

Dok je ministar Šarčević očigledno na raspustu i izgleda da se ne uzbuđuje previše zato što je do prvog septembra ostalo oko tri nedelje, čini se da su roditelji i nastavnici na ivici živaca zato što ne znaju kako će se nastava odvijati zbog pandemije. Dodatnu zabunu unosi i to što se u javnosti najmanje jednom nedeljno pojave pojedine najave i ne odmakne se dalje od toga. Jedino što raduje jeste to da predstavnici Vlade, kriznog štaba ali i pojedini u ministarstvu prosvete izgleda pomno prate ono što mi iznosimo, pa već narednog dana ponove to isto i usput promaše suštinu, kao što je to uobičajeno kada se prepisuje.

Prethodno je ministar Šarčević rekao da će Ministarstvo praviti planove i uputstva koje će potom dostaviti školama. Prošle nedelje smo istakli da je to pogrešan način zato što svaka škola najbolje poznaje broj učenika, nastavnika, kao i sopstvene prostorne i tehničke kapacitete prema kojima treba da pravi planove. Već sutradan je usvojen plan stranke Slobode i pravde, a već se mogao čuti kako na sednicama kriznog štaba, tako i od premijerke Brnabić.

Mnogi ipak i dalje imaju dilemu da li treba otvoriti škole prvog septembra ili nastaviti sa online nastavom. Podsetimo, u martu mesecu je zatvaranje škola bilo opravdano zato što se o virusu nije znalo gotovo ništa. Nakon skoro šest meseci, neka znanja su stečena, a cilj je dvostruk – zaštititi decu i nastavnike od zaražavanja, ali i nastaviti kontinuitet u obrazovanju i učenju koji se ne može ostvariti bez nadzora nastavnika i učitelja. Stoga, ukoliko zdravstvena situacija bude poboljšana u naredne dve nedelje, predlažemo da škole počnu sa radom uz određena prilagođavanja.

Pored ovog, šta još predlažemo? Analizirali smo dobra rešenja i pozitivne prakse evropskih zemalja u kojima je škola u doba korone izvrsno funkcionisala i u kojoj se nastava nesmetano odvijala uz odgovarajuća prilagođavanja. U pojedinim evropskim zemljama su primenili mere čiji je cilj sužavanje i smanjenje kontakata, stoga su povećali broj ulaza u škole uz određene termine tokom kojih je omogućen ulazak đaka. Gde postoje mogućnosti, veći broj ulaza namenjen je đacima, a nastavnom i tehničkom osoblju manji. Cilj je da se na što je moguću manju meru svedu kontakti, tako da su učenici nižih razreda tokom dana isključivo sa svojom učiteljicom i drugarima iz razreda. Prilagođavanja rasporeda časova onemogućavaju se susreti na odmorima sa decom iz drugih razreda. Iako ova mera može delovati pomalo surovo, njen cilj je da se kontrolišu kontakti u slučaju zaražavanja.

Što se tiče učenika viših razreda, predlažemo mere koje se odnose na sam program. Tokom jednog dana, učenici bi imali po 2 ili 3 dvočasa istog predmeta, tako da umesto da budu u kontaktu sa šestoro nastavnika, biće samo sa troje. U vezi sa programom bi trebalo da dođe do smanjivanja obima gradiva. Pravilo koje se u Srbiji može primeniti, odnosi se i na nastavu na otvorenom. Klima nam je takva da tokom jeseni imamo lepo vreme, tako da je nastava u prirodi više nego poželjna i mogućnosti za to postoje u gotovo svakom selu, opštini ili gradu. Kada govorimo o Beogradu, gotovo svi časovi društvenih predmeta se mogu odvijati napolju, kao i časovi biologije koji se primera radi, mogu održavati u Botaničkoj bašti, ili pak Zoološkom vrtu, a časovi istorije na okalitetima važnim za to mesto ili grad. Naravno, ovo su samo pojedini predlozi i smernice u čijem pravcu treba razmišljati.

Univerzalne preporuke koje smo izneli protekle nedelje, a koje su juče redom doslovno ponovili i članovi kriznog štaba, jeste da svaka škola treba da ima osobu zaduženu za merenje temperature deci na ulazu u školu. Postavlja se i pitanje šta će biti sa nastavnicima koji su stariji od 60 godina i sa onima koji boluju od hroničnih bolesti. Oni bi trebalo da rade od kuće i preusmere se na online nastavu i niko od njih ne sme tokom predstojećeg perioda da bude otpušten. Zajedno sa time, trebalo bi zaposliti mlađe kolege koji će biti više nego važni u slučaju da postoji potreba da se poveća broj odeljenja smanjenjem dozvoljenog broja učenika u razredu. Neko se može zapitati gde pronaći novac za ovakve stvari, ali imajući u vidu koliko se državne pare bacaju na nepotrebne stvari poput raketa, aviona i ostalih čudesa, jasno je da novca ima, samo da se mora preusmeriti na najvažnije stvari poput obrazovanja koje treba da je u vrhu prioriteta svakog razumnog i uspešnog društva.

Pored ovoga, svaka škola najbolje zna koliko ima dece kojoj je potrebna naša podrška ili podrška asistenata. Tu su i deca koja se školuju u sistemu inkluzije, deca sa invaliditetom, kao i deca koja pohađaju izdvojena odeljenja ili pak putuju kilometrima do škole. Jedino škole mogu stvoriti planove i rešenja za ovu decu, a nikako Ministarstvo prosvete. Stoga, ovo su neki od naših planova i pozivamo Ministarstvo da ih slobodno prepiše i primeni pošto je nama članovima Stranke slobode i pravde, za razliku od njih, školovanje dece, njihovo zdravlje, kao i zdravlje nastavnika i roditelja – prioritet.

Piše Ana Stevanović

Izvor: Direktno