Biti mama u Srbiji: Svaka ČETVRTA mora da se pravda mužu kad potroši novac, polovina razvedenih očeva ne plaća alimentaciju

Internet istraživanje sprovedeno tokom februara meseca “Finansijska nezavisnost mama u Srbiji: Pravo na svoj dinar” koje je sprovela nevladina organizacija “Centar za mame” u saradnji sa kompanijom Avon, pokazalo je da je ekonomsko nasilje, koje predstavlja jednu vrstu psihičkog nasilja, prisutno u srpskim porodicama.

Istraživanje “Finansijska nezavisnost mama u Srbiji: Pravo na svoj dinar,” u kojem je učestvovalo 2.381 mama iz svih krajeva Srbije, pokazalo je da svakoj 10. mami (10,5%) partner ograničava pristup novcu, dok 14,2% partnera/muževa smatra da ima pravo da svojim ženama određuje koliko im je novca “dovoljno”. Osim toga, više od četvrtine majki (26,4%) mora da se pravda svom partneru o tome gde su potrošile novac.

Svakoj petoj mami u Srbiji (20,4%) partner ne dozvoljava da kupi ono što želi, a 5,2% njih je bilo primorano da na zahtev partnera i protiv svoje volje pozajmi novac ili proda neku dragocenost. I dok 26% mama nije zadovoljno načinom na koji se raspolaže novcem u njihovom domaćinstvu, kontrolu nad finansijama svoje porodice oseća da nema čak 29,4% njih. Posebno je alarmantna činjenica da se 17% mama ne oseća bezbedno pored svojih partnera.

“U našem društvu se o ekonomskom nasilju kao obliku rodno zasnovanog nasilja veoma malo priča, iako ono predstavlja ozbiljnu pretnju po ekonomsku sigurnost i samostalnost mama. Neki od vidova ovog nasilja su toliko dugo prisutni u našem društvu, da su postali normalan oblik ponašanja u partnerskoj zajednici, što je veoma zabrinjavajuće.

Istraživanje je pokazalo da trećina mama ima manje prihode otkako su mame, nego što su imale pre dece, a kako se rođenjem deteta često stvara nova dinamika u porodici, bitno je da mame u tom trenutku budu finansijski stabilne“, izjavila je Jovana Ružičić, osnivačica i direktorka Centra za mame.

Osim što ekonomsko nasilje podrazumeva kontrolu nad mogućnošću žene da stiče, koristi i zadrži ekonomske resurse, a pre svega novac, ono se odnosi i na zabranu ili ometanje zapošljavanja, daljeg obrazovanja i stručnog napredovanja, zabranu ili kontrolu trošenja novca i njegovo uskraćivanje za lične ili porodične potrebe, zabranu pristupa porodičnom novcu, donošenje odluka o trošenju novca bez konsultacije, ostavljanje domaćinstva bez osnovnih sredstava za život, ali i zahtevanje pokazivanja računa, primoravanje na pozajmljivanje novca, uništenje imovine i primoravanje na odricanje od imovine.

Istraživanje je pokazalo da kada je žena zaposlena puno radno vreme – odlučivanje o stečenom novcu oba člana partnerske zajednice je u značajnoj meri zajedničko, što je daleko manje izraženo u zajednicama u kojima žena radi pola radnog vremena ili nije zaposlena. U takvim zajednicama je veći i procenat samostalnog raspolaganja sopstvenim novcem i za partnera i partnerku. Novcem koji je samostalno zaradila, žena u većoj meri samostalno i zajednički raspolaže ako živi u gradskoj sredini, i što je veći stepen obrazovanja koji je završila.

Takođe je evidentno da što je viši stepen obrazovanja oboje, odlučivanje o izdacima, bilo sitnijim, bilo krupnijim je ravnopravnije. Ovim se još jednom potvrđuje da je obrazovanje zaštitni socijalni faktor za mame.

Istraživanje je pokazalo da su mame koje samostalno ili većinski samostalno podižu decu u nezavidnoj situaciji. Podaci pokazuju da kada postoji potomstvo, ekonomsko nasilje može da traje mnogo duže od braka, pa tako skoro pola tata (44,5%) ne plaća alimentaciju za svoju decu.

Od onih koji je plaćaju, veliki broj njih (46,2%) to ne radi redovno ili je čak i umanjivalo svoje prihode kako bi sudski određena alimentacija bila manja. Iako Republika Srbija ima određen iznos minimalnog iznosa alimentacije, koji usklađuje sa rastom naknade za maloletne hranjenike, čak 91,3% očeva u Srbiji to ne poštuje. Odnos tata prema alimentaciji statistički je povezan sa vremenom koje provode sa svojom decom, pokazalo je istraživanje. Očevi koji ne ispunjavaju svoje novčane odgovornosti, a ako ih ispunjavaju ne čine to redovno i ne prate stopu inflacije, provode manje vremena sa decom, te tako svoju decu ne viđa 25,8% tata u Srbiji, a manje od četvrtinu samostalnog vremena sa decom provodi 37,8% tata.