Bolji kvalitet nastave i manje vršnjačkog nasilja – benefiti manjih odeljenja

Ministarstvo prosvete je u saradnji sa Centrom za interaktivnu pedagogiju izradilo i u aprilu objavilo video-obuku koja će svim zaposlenima u vrtićima, osnovnim i srednjim školama pomoći da povežu pedagošku praksu sa postojećim Pravilnikom o protokolu postupanja u ustanovi u odgovoru na nasilje, zlostavljanje i zanemarivanje, te ih osnažiti za primenu procedura u svakodnevnom kontekstu, u partnerstvu sa porodicom i lokalnom zajednicom.

Uz niz primera preventivnih aktivnosti koje kod đaka razvijaju socijalne veštine i podstiču inkluzivnu kulturu, video prikazuje i interventne korake, koji se određuju prema stepenu nasilja, posledicama, uzrastu i broju učesnika, te ostalim važnim činiocima. Takođe nudi odgovore u slučajevima kada se neprimereno ponašanje dešava van obrazovne ustanove, ali i kada su zaposleni meta učenika, roditelja ili treće osobe.

Prema rečima Mirjane Vasić, diplomiranog psihologa u dvema šabačkim školama, gde je najviše posvećena prevenciji nasilja putem radionica ne samo za đake, već i za roditelje odnosno kolege, primećuje da se ono znatno smanjilo otkako se razredi, zbog korone, dele u manje grupe, što ide u prilog čestoj zamerci prosvetnih radnika da su prekobrojni, te ih je teško kontrolisati. Rad u odeljenjima sa manje učenika povećava kvalitet nastave jer predavač mnogo više pažnje može da posveti individualnim obrazovnim potrebama svakog deteta, a prednosti se ogledaju i u boljem održavanju discipline, što je u direktnoj vezi sa pojavom nasilja, kaže Vasićeva.

Ona kaže kako je važno podsetiti se da se vršnjačko nasilje pojavljuje u nekoliko oblika: kao fizičko, psihičko/emocionalno, seksualno i elektronsko/digitalno. Na pitanje koliko je ono sada vidljivo, budući da se ne dešava samo u učionici, hodniku, školskom dvorištu, već i na društvenim mrežama, pa i u privatnim prepiskama, Vasićeva napominje kako se usled novih okolnosti u kojima se svi nalazimo težište komunikacije pomerilo na internet i logično je da se agresija sada više ispoljava u virtuelnom prostoru, gde provodimo mnogo vremena, ali da je taj trend prisutan u celom društvu, a ne samo u populaciji mladih.

Prva adresa deci koja trpe nasilje jesu osobe u koje imaju najviše poverenja, objašnjava ona, a najčešće su to roditelji, nastavnici, pa tek onda pedagog/psiholog.

– Prvi znak da se dešava nešto neuobičajeno jeste promena ponašanja. Učenik počne da se povlači, da više vremena provodi sam, izbegava društvo. Osim toga, traženje izgovora da se ne dođe u školu i izostanci često su pokazatelj da se dete ne oseća dobro i samim tim se povećava sumnja da ono trpi neku vrstu nasilja u tom okruženju. Veoma je važno to prepoznati na vreme kako bi se nešto moglo preduzeti.

Emocionalna surovost

Iako suptilnije forme, emocionalna surovost poput odbacivanja nije ništa manje značajna niti manje bolna za žrtvu.

– Ona je samo manje vidljiva, ali su njene posledice podjednako teške, pogotovo ako dugo traje. Međutim, treba imati u vidu da može biti i refleksija već doživljenog, tj. ponavljanje stare matrice, pa samim tim i plod mašte. Osobi koja je osetljiva na odbacivanje okidač će biti svaka i najmanja naznaka mogućnosti da će joj se to opet dogoditi, a zapravo se dešava da, iz tog straha, u ponašanju druge osobe vidi ono što nosi u dubini duše: neprihvatanje samoga sebe – kaže Vasićeva.

Kako kaže, kazna nije dobro rešenje: ona je samo neka vrsta nužnog zla, ako pričamo o disciplinskim merama koje se izriču u školi, i trebalo bi da deluje ne samo vaspitno na učenika koji je prekršio neko pravilo ponašanja već i preventivno na druge đake.

Autor: S. Milačić

Izvor: Dnevnik