Ovogodišnji rezultati završnog ispita za upis u srednju školu govore da matematika srpskom jeziku beži za dva boda. O tome zašto nam je maternji jezik sve slabija strana i zašto je đacima teško da razumeju i analiziraju pročitan tekst, za RTS su govorili profesori srbistike.
Iz godine u godinu broj osvojenih bodova iz srpskog jezika pada – stiglo se do prosečnih 10,68 poena. Uspeh urađenih zadataka ne zavisi samo od đaka, kažu profesori.
„Rezultat se prosto mora uzeti kao validan, ali mi se čini da su pitanja u nekom delu bila malo zahtevna, ne mogu reći preteška, ali nisu bila laka“, kaže profesor Veljko Brborić sa Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
Teži se brzoj komunikaciji
Nekadašnji direktor Filološke gimnazije Duško Babić kaže da se i pre 10-15 godina često susretao sa činjenicom da deca bolje urade prijemni iz engleskog jezika, nego iz srpskog. Razlog je, kaže, motivacija zbog koje uče.
A činjenicu da đacima više nije problem gramatika, već i razumevanje pročitanog teksta, tumači na sledeći način:
„Odavno je komunikacija među ljudima postala takva da je ideal dobre komunikacije brza komunikacija. Otuda se one rečenice koje smo nekada pazili kako ćemo ih sklopiti, da budu okrugle i lepe, sada se svode na neke eliptične patrljke gde se informacija saopštava i poruka prenosi što brže, pa čak i bez reči, emotikonima. To naravno ne važi za sve, ali govorimo o jednom opštem trendu, o jednoj reci površnosti, koja je zahvatila naše vreme i našu civilizaciju“, konstatuje Babić.
Nedovoljan broj časova srpskog jezika
Stručna javnost odavno skreće pažnju da je broj časova srpskog jezika nedovoljan, i da ga kao predmet treba uvesti i na sve fakultete.
„Od prvog do petog razreda – pet časova nedeljno, šesti, sedmi i osmi razred – po četiri časa nedeljno, gimnazija opšti tip – četiri časa nedeljno, stručne škole – tri časa nedeljeno. Za onoliki broj književnih dela, za nastavu gramatike i nastavu jezičke kulture, to je nedovoljan broj časova. Kako imaju Francuzi po sedam-osam, kako imaju Rusi, kako imaju drugi, hajde da se tu malo ugledamo na Evropu“, poručuje profesor Veljko Brborić.
Ništa manje nije važna uloga lektora i medija. Ali, dosta toga zavisi i od same struke.
„Moramo ići ka tome da sistematično uvedemo lektore ili da ih vratimo u medijske kuće, jer medijski prostor je najvažniji“, ističe upravnik Međunarodnog slavističkog centra profesor Boško Suvajdžić.
Potrebno modernizovati nastavu
Ipak, napominje da se i struka mora menjati jer nije dovoljno da se nastava drži na isti način kao u drugoj polovini 20. veka.
„Moramo modernizovati nastavu, moramo ići u susret sa vremenom, i onda na tim novim saznanjima, dostignućima, ukazati zbog čega je važno da čitamo Andrića, Crnjanskog, zbog čega je važno da pažljivo pročitamo tekst i da ga logički razumemo“, rekao je Suvajdžić.
Podsećaju da nije puka fraza da je obrazovanje najveći i najvažniji jemac za budućnost – i da je za promenu obrazovne matrice potrebna dobra volja svih nas.
Izvor: RTS












Napišite odgovor