Ministre Šarčeviću, evo šta omogućava Vašim zaposlenima da Vam rade iz leđa

Poštovani gospodine ministre,
U novinskom intervjuu pod nazivom „Traume ministra Šarčevića zbog Incest trauma centra“ (link OVDE ) s pravom ogorčeni ste izjavili:
«Kao da radim u nekoj čudnoj zelji u kojoj niko nije dužan da me poštuje. Izgleda da moram da prevrnem svaki kamen u prosveti jer ispod njega leži neka žaba, gušter ili zmija.
Već sam najavio da ministarstvo pravi novi tim za prevenciju nasilja koji će osmisliti nove obrazovne pakete»
S obzirom da budno pratimo, kao što smo i više puta obećali, svaki Vaš potez kada je u pitanju školstvo (jer u te škole ide naše najveće blago – naša deca), red je i da Vam saopštimo šta omogućavazaposlenim osobama u Vašem resornom ministarstvu da Vas ne poštuju i da Vam rade iza leđa i istovremeno da Vam predložimo neka konkretna rešenja kako da taj problem sanirate.
Naime, dobro ste primetili da direktori škola imaju mogućnost da Vam iza leđa organizuju seminare po svom nahođenju i u dilu sa organizacijama koje sprovode seminare.
Razlog za to je dvojak:
  1. Postoje propusti u zakonskom mehanizmu kontrole i praćenja koji direktorima omogućava, ne samo da organizuju seminare stručnog usavršavanja nastavnika po svom nahođenju već i jednu po našu decu još goru stvar – omogućava im i da u dilu sa prosvetnim inspektorima zataškaju(ako hoće) svaku vrstu vršnjačkog nasilja.
  2. Postoje pri Vašem ministarstvu povezane interesne grupacije koje se međusobno štitegodinama, da ne kažemo decenijama (prosvetni savetnici, načelnici školskih uprava ili njihovi zamenici, prosvetni inspektori u sprezi sa direktorima škola).

Tim grupacijama ste Vi «samo jedan od ministara koji je došao i prošao». Te grupacije ostaju. One Vas doživljavaju kao prolazni kadar, kao i Vaše prethodnike. Oni su tu i njih niko ne pomera sa fotelja, drže se zajedno i opstaju pod kamenom kao žabe, gušteri i zmije iz Vaše veoma precizne metafore.
Pojasnićemo na konkretnom primeru. Takvih primera imamo nekoliko, sa potpunom dokumentacijom – prepiskom sa Vašim zaposlenima iz školskih uprava, gradskih sekretarijata za obrazovanje i prosvetnih inspektora. Zabrinuti roditelji čija deca su žrtve vršnjačkog nasilja dostavili su nam skenirane sve dokumente, dopise, delovodne brojeve slučajeva pohranjenih u nekoj fioci Vašeg ministarstva od strane gorepomenutih grupacija.
Spremni smo da ih, na Vaš zahtev, u potpunosti dostavimo kako biste se i sami uverili u propuste u mehanizmima koji omogućavaju Vašim zaposlenima da ne rešavaju problem nasilja u školama (ako neće – čast izuzecima koji moralno rade svoj posao) već da uspeju da ostanu na svojim mestima bez ikakvih sankcija i da čekaju trenutak kada će da se reše Vas.
Evo samo jednog konkretnog primera:
U jednoj osnovnoj školi se događa kontinuirano vršnjačko nasilje. Roditelji se žale razrednom starešini, on obaveštava nadležnu PP službu.
Psiholog/pedagog zajedno sa direktorom odlučuju da taj problem ne rešavaju, već da ga minimiziraju i zataškavaju.
Na zabrinuta pitanja roditelja odgovaraju floskulom «mi radimo na tome, mi neprestano radimo na tome», što služi kao mehanizam da privremeno stišaju uznemirenost roditelja i da kupe vreme da stvari zataškaju (o razlozima zbog čega se pojedini, ne svi, direktori i PP služba odlučuju na zataškavanje nasilja u školi, bilo seksualnog, bilo nasilja nastavnik-učenik, bilo vršnjačkog nasilja, već smo pisali u tekstovima koje ćemo navesti na dnu ovog obraćanja).
Roditelji dece žrtava nasilja zatim pokreću peticiju ili molbu ili dopis Rukovodstvu škole u kome ih sada pisanim putem upućuju da problem vršnjačkog nasilja nije rešen, niti čak smanjen, već da se i na dalje kontinuirano dešava.
Direktor ponovo uverava roditelje da se na tom problemu neprestano radi (što je floskula koja služi da što pre skinu roditelje sa grbače).
Nakon novih ozbiljnijih incidenata vršnjačkog nasilja roditelji pišu dopise sledećim instancama iz Vašeg resornog ministarstva:

  1. Školskoj upravi Grada
  2. Gradskom sekretarijatu za obrazovanje
  3. Pomoćniku ministra
  4. Republičkoj prosvetnoj inspekciji

I tu dolazimo do ključnog momenta za Vas:
Direktor škole, koji je direktor bar jedan-dva mandata, se veoma dobro poznaje sa određenim uticajnim osobama koje se nalaze u bar dve od ove četiri gorenavedene instance.
Dovoljan je najčešće samo jedan telefonski poziv i sve nadalje ide kao podmazano.
Prosvetni savetnik u školskoj upravi će «odugovlačiti» sa radom na slučaju, na pozive roditelja neće biti dostupan (iako je u okviru zvaničnog radnog vremena), a ako roditelji budu baš istrajni i «dosadni» , od prosvetnog savetnika ili načelnika školske uprave dobiće dopis sa odgovorom «primili smo Vaš dopis, prosleđen je tamo i tamo, bićete obavešteni, imajte strpljenja i razumevanja».
Toliko što se tiče Vaše Školske uprave.
Ukoliko roditelji nastave da insistiraju na pozivanju nadležnih institucija za vršnjačko nasilje u školi, preduzmu još rigoroznije mere (povuku decu sa nastave u školi), na taj način uspeju da, jezikom Vaše metafore, «prodrmaju neki kamen u Ministarstvu» te da ispod njega izađe prosvetni inspektor i uputi se konačno na teren u datu školu.
Ovo je sledeći ključan momenat za Vas:
Prosvetni inspektor dolazi isključivo kod direktora Škole i jedino sa njim (njom) razgovara u vezi sa prijavom roditelja u vezi sa vršnjačkim nasiljem!
Eventualno tom sastanku prisustvuje direktorkin «pajtos» iz PP službe ili pajtos iz nastavnog kolektiva, sekretar škole i to je to.
Dakle, prosvetni inspektor se o situaciji obaveštava isključivo od direktora koji je od samog početka do kraja rešen da zataškava nasilje.
Niti prosvetni inspektor vidi roditelje koji su pisali molbe i dopise, niti porazgovara sa nadležnim odeljenskim starešinom (osim ako je odeljenski starešina u istoj ekipi), niti porazgovara sa samim detetom žrtvom nasilja – dakle, ne uzima lično informacije ni od jednog drugog relevantnog faktora osim od direktora škole.
I drugi bitan momenat:
prosvetni inspektor nalaže isključivo direktoru da on (ona) ispita slučaj na koji se roditelji žale i da o svemu povratno napiše izveštaj prosvetnom inspektoru!
Sada već vidite i sami kuda sve to vodi.
Direktoru ništa lakše – napiše izveštaj da je ispitao i utvrdio da nema nikakvih propusta (ili da ima propusta pa namesti nastavniku koji mu nije po volji disciplinski postupak, rebne od plate neki procenat da bi ga naučio pameti da sledeći put ne talasa).
Prosvetnom inspektoru takođe ništa lakše – napiše izveštaj o vanrednom inspekcijskom nadzoru (bili smo, razgovarali, predložili neke mere direktoru da utvrdi to nešto i dostavi izveštaj).
Gradskom sekretarijatu takođe ništa lakše – napišu dopis roditeljima da je inspekcija bila, da su na osnovu toga sačinili izveštaj i nikom ništa. Nikom ništa.
Osim deci žrtvama nasilja, za njih nije ništa, za njih je nasilje surova realnost koju osećaju svakoga dana na svojoj koži i na dalje.
Sledeće što se u ponekim školama desilo, a ovo je od značaja kada je u pitanju Vaša Grupa za prevenciju nasilja i diskriminacije, je da se ponekad dogodi da, ako u ministarstvo počnu da stižu učestali dopisi o novim slučajevima nasilja u toj školi, da Grupa ipak na jedvite jade pošalje nekog stručnog savetnika na teren da sprovede razgovor ili kratak seminar sa rukovodstvom škole zajedno sa PP službom i nastavnim kadrom na temu prevencije nasilja.
Istini za volju, ministre, iz informacija koje mi posedujemo, do sada su najozbiljnije direktori-zataškavači nasilja «strahovali» od gđe Biljane Lajović – ostale nisu doživljavali čak ni kao minimalnu pretnju.
Gđa Biljana Lajović je važila za nekoga ko se iskreno bori za stvarno smanjenje vršnjačkog nasilja, zato nam je žao da vidimo kako je posrnula pod uticajem antiporodične ideologije u promociju skarednih «obrazovnih» seks-paketa za seksualizaciju dece.
Međutim, i prema njoj direktori škola imaju isti pristup kao i prema Vama – «doći će i proći će, a mi ostajemo». Jer im se može. Jer im zakonski mehanizmi i propusti u tim mehanizmima to omogućavaju.
Gđa Lajović dođe u školu, svi je pažljivo i sa razumevanjem , klimanjem glave slušaju, ona proradi sa njima ono što misli da treba, direktor i PP služba pokažu «apsolutno razumevanje» da u školi mora da postoji «nulta tolerancija na nasilje» i onda gđa Lajović ode.
I ponovo nikom ništa.
Direktor i PP služba i dalje rade sve kao i pre, nasilje se zataškava, i kreće novi krug ispočetka.
Jer im se može.
 

Predlog rešenja

 
Pošto smo odužili – reći ćemo samo da je naš glavni predlog rešenja, kako Vam se ne bi događalo da Vam rade iza leđa i da se zaista stvari u vezi sa nasiljem u školi pomere sa mrtve tačke, taj da za početak ispravite propuste u mehanizmima inspekcijskog nadzora koji omogućavaju povezanim interesnim grupama (direktora, prosvetnih savetnika, školske uprave i prosvetnih inspektora) da simuliraju rad.
Pojačajte mehanizme kontrole rada inspektora i prosvetnih savetnika.
Ispitajte slučajeve koje smo spremni da Vam dostavimo i sankcionišite odgovorne zataškavače vršnjačkog nasilja u srcu Vašeg resornog ministarstva – kako bi svima poslužili za primer.
Pokažite svima da se ne šalite, da ste ozbiljni kada ste rekli da zahtevate da Vas poštuju i da Vas ne tretiraju kao psa koji samo laje dok karavani neometano prolaze (nekažnjeni).
Zaustavite ovaj javašluk u prosveti da možemo da se zajednički posvetimo stvarnom i pravom rešavanju problema svake vrste nasilja u školi, kao što ste u intervjuu i napomenuli.
Od nas ćete, kao i do sada, imati punu podršku za ono što je u najboljem interesu naših porodica, a time i naše dece.