Privatne škole za decu u kojima ona uče glumu, muziku, ples… u praksi niko ne kontroliše, pišu Novosti. Jedini nadzor koji postoji, jeste finansijski – putem praćenja tokova novca.
A roditelji u želji da svojim naslednicima pruže maksimum, šalju ih na više različitih aktivnosti ne proveravajući ko radi s njihovom decom.

– Prema mojim saznanjima, ovakve škole se registruju u skladu sa klasifikacijom delatnosti kao firme preduzetnici ili kao udruženja građana, koja obavljaju određenu delatnost – kaže, za „Novosti“, pravnica Dragana Ćorić iz novosadskog Udruženja „Roditelj“. – Postoji posebna sekcija u okviru klasifikacije delatnosti, koja se odnosi na obrazovnu delatnost, naziva se Ostalo obrazovanje (sekcija 85.5) i obuhvata sportsko i rekreativno obrazovanje, umetničko obrazovanje, obrazovanje za vozače i ostalo obrazovanje. Što se kontrole tiče, ove škole se kontrolišu finansijski, putem poreskih prijava i praćenja tokova novca, ili putem inspekcije rada, kada je reč o odnosima među zaposlenima u takvim organizacijama. Kada je u pitanju odnos prema polaznicima, primenjuju se svi opšti pravni akti koji važe za osnovno, srednje i visoko obrazovanje u okviru našeg prava.
Istovremeno, u Ministarstvu prosvete, nauke i tehnološkog razvoja kažu nam da ovaj resor nema nikakve ingerencije i ne može da kontroliše škole glume, plesa, pokreta, salse…
– Oni se ne obraćaju našem ministarstvu u smislu davanja bilo kakve saglasnosti za njihov rad. Za to su nadležni neki drugi organi i službe, a ne Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja – navode naši sagovornici iz Ministarstva.
Biljana Lajović, zaštitnica građana i specijalista kliničke psihologije, govoreći konkretno o Školi glume Miroslava Mike Aleksića „Stvar srca“, koja je u centru skandala, pojasnila je da je ona registrovana 19. jula 2004. godine, kao produkcijska kuća, društvo sa ograničenom odgovornošću i godinama je radila bez akreditacije za obrazovnu ustanovu.
Govoreći o tome kako nijedno ministarstvo nije bilo nadležno za ovu školu i kako je godinama Aleksić izbegavao zakon, te škola nije zavedena kao škola glume u APR, ona je istakla:
– U suštini, niko nije nadležan. To je rupa u zakonu gde nemaju registraciju za obrazovnu delatnost. Nekoliko puta je to pokušavano da se stavi u okvir, ali nikada nismo uspeli. Mora da postoji propis da svako ko se bavi obrazovanjem dece mora da bude u obrazovnom sistemu, a njih nema tu. Zato niko nije slao inspekciju u tu školu, to je sistemsko pitanje i rešenje i to mora da se uvede.
S druge strane, roditelji u želji da što više pruže deci, upisuju ih na više mesta, kako bi proverili njihove afinitete i kako bi se njihovi naslednici negde „ukorenili“.
– Odavno je prisutna ta potreba da roditelji pruže deci što više vannastavih aktivnosti – kaže za Novosti školski psiholog Branka Tišma. – Ne postoji nikakav uvid u rad tih škola, ali neke od njih imaju dobar socijalni rejting i postalo je prestižno tu upisati dete.
Zbog čega roditelji olako prepuštaju decu ljudima o kojima ne znaju ništa?
– Zbog toga što čujemo da „ako dete radi to i to/ide tamo, ima bolje šanse da radi to i to“. I to je isto dobra namera roditelja, samo što se ponekad lošije artikuliše u praksi – navodi Dragana Ćorić.
Ona kaže da je, i pored svih preporuka drugih roditelja da je neka školica ili voditelj određene aktivnosti sjajan, uvek podsticala ćerku da kaže kada se više ne oseća prijatno u svemu tome.
– Uvek sam želela da znam kako se moje dete ponaša kada je bez mene, kako se gradi i snalazi. U tom kontekstu, razgovori sa trenerima i nastavnicima su mi bili obavezna stavka da bih i dalje, jednom dnevno, sat vremena prepuštala dete nekome da ga uči nečemu.
Izvor: Novosti
A ko kontroliše rad veroučitelja pošto koliko znam nikada im niko nije bio u kontroli. I njihov rad je obavijen velom tajne. A koliko znam većina njih su veliki neradnici. Nisu u stanju da jednom godišnje naprave priredbu, na primer u čast Svetom Savi. Ne dolaze na posao kad god im se prohte. Na časovima ne ispuštaju mobilni telefon iz ruke. (Čast izuzecima.)
Da bi se neka ogranizacija registrovala kao škola, mora da ispuni rigorozne zahteve, pa se organizacije koje pružaju neformalno obrazovanje najčešće registruju kao udruženje građana i sl. Kao takvo, nije mu potrebna nikakva dozvola od Ministarstva.