Nova edicija slikovnica za decu – o ljutnji, ljubomori, tugi, strahu

Šta raditi kada je dete ljuto, tužno, posramljeno, ljubomorno? Pronaći rešenje za takve dečje reakcije uvek je izazov za roditelje i vaspitače. Međutim, pre nego što krenemo da tražimo rešenje, trebalo bi da pomognemo samom detetu da razume sebe i svoje emocije.

U tome će pomoći serija terapeutskih slikovnica “Podrška roditeljstvu” koje je izdao JRJ Moj izdavač. Knjige su namenjene deci mlađeg uzrasta, ali ono što je posebno važno, to je da ove knjige nisu samo za decu već i za roditelje, vaspitače, staratelje…

Na kraju svake knjige, autorke Tatjana Gjurković i Tea Knežević dale su stručne savete za sve odrasle koji se bave decom. Tatjana i Tea su magistri psihologije, terapeutkinje i i osnivačice Centra za psihoterapiju i edukaciju Preventus u Zagrebu. Obe su posvećene individualnoj psihoterapiji s decom koja imaju socioemocionalne poteškoće i odraslima. Zato smo ih zamolili da nam bliže objasne važnost ovih slikovnica.

„Podrška roditeljstvu“ je edicija čiji je cilj da pomogne deci i roditeljima da se suoče sa teškim emocijama i prevaziđu ih. Zašto su ove slikovnice posebno važne?

Tea Knežević

Ove slikovnice opisuju situacije u kojima će se većina dece nekada naći, ali verovatno neće umeti to da prepoznaju, da rečima iskažu osećaje i da se s njima izbore. Baš ovim slikovnicama pokušale smo da im damo reči i naučimo ih da pravilno iskažu emocije. Kada deca razvijaju svest o svojim emocijama i kada razvijaju kapacitet da ih verbalizuju, tada je veća šansa da će ih okolina razumeti i na njih pravilno reagovati. Dodatno, kroz dijaloge i opise osećanja likova u slikovnicama, odraslima postaje lakše da osete empatiju kada se njihovo dete nađe u sličnoj situaciji.

Sve slikovnice pričaju jednostavnu i zanimljivu pričicu o životinjama koje imaju ljudske emocije. Koje su to emocije konkretno i zašto ste birali baš te?

Iako se neke emocije kao što su ljutnja, strah i tuga, često javljaju kod dece, i dalje vidimo da se mnogi odrasli ne snalaze s adekvatnim reakcijama kroz koje bi pomogli detetu da mu se prizna emocija, pokaže razumevanje i da se granica koja se postavlja detetovo odnosi na njegovo ponašanje, a ne da se detetu zabranjuje da npr. bude tužno, ljuto ili uplašeno.

Odabrale smo emocije ljutnje, straha, tuge, sreće te smo napisale po četiri slikovnice vezane uz svaku od ovih emocija. Uz to, napisale smo i po jednu slikovnicu na temu srama, krivnje, razočaranja i ponižavanja. Prve serije pisane su o osnovnim emocijama, koje se najčešće i najlakše mogu primetiti kod dece.

Deca će osećati emocije, to je neupitno, a ono na što mi odrasli možemo uticati je hoće li se deca uz nas osećati dovoljno sigurno da nam ih pokažu i da prihvate našu pomoć u učenju kako da se sa emocijama suoče na konstruktivan način. Intenzivne emocije otežavaju da upravljamo svojim ponašanjem, a kod dece je to posebno izraženo. Zato, da bismo izbegli štetne reakcije na situacije kada deca pokazuju osećanja, važno je razumeti šta se pri kojoj emociji javlja detetu u telu i mislima te kakva ponašanja su za očekivati kada se javi neka emocija.

Na kraju svake knjige dajete objašnjenje roditeljima šta je to tuga, ljutnja, razočaranje…, čime ta emocija može biti izazvana kod dece i kako se nositi s njom. Da li ste u svom individualnom terapeutskom radu s decom i odraslima stekli utisak da roditelji ne razumeju reakcije i ponašanja svoje dece?

Često roditelji budu pod uticajem svojih snažnih emocija pa u nekom trenutku ne mogu da razumeju zašto se dete boji ili zašto je ljuto ili oseća neku drugu neugodnu emociju, pa im je teže da se povežu sa detetom i osete empatiju. Iz ugla odraslog čoveka, nije racionalno plašiti se babaroge ili vuka niti biti ljut jer vam je neko sipao jogurt u pogrešnu šolju. Tada se kod roditelja može se javiti osećaj nemoći, ili se roditelj može osećati neuspešnim ako dete često iskazuje neprijatne emocije.

Zato je veoma važno olakšati roditeljima da zaista razumeju dete i da nauče da razlikuju detetove emocije (koje je važno prihvatiti) i detetova ponašanja (koja je u redu ograničavati ili usmeravati).

Kako ove priče o životinjama zapravo utiču na decu?

Deca uče da prepoznaju emociju i da o njoj govore, da opišu šta osećaju u telu. Kada razviju kapacitet da mogu to što osećaju da objasne rečima, umesto vrištanjem i agresijom, tada se smanjuje potreba da to pokazuju kroz burne reakcije. Takođe, uče o tome šta nekome treba kada oseća neku emociju. Dobijaju konkretne ideje kako mogu pokazati osećanja na ispravan način ili kako rešiti neku izazovnu situaciju.

Još jedan važan učinak ovih priča jeste da deca, slušajući o nekom glavnom liku koji se oseća kao oni u nekom trenutku, uče da je normalno osećati se na taj način, da je to u redu. Time zapravo osete empatiju za sami sebe u sličnim trenucima.

Kom uzrastu su namenjene ove knjige i da li će one na sve uzraste uticati na isti način?

Slikovnice su namenjene deci iznad druge godine života, ali iskustvo nam je pokazalo da su korisne ne samo deci predškolskog, već i deci školskog uzrasta, ali i odraslima. S obzirom na to da slikovnice nude priču koja kroz metaforu opisuje razne situacije, uvek je vrlo subjektivno kako će na nekoga uticati.

Ovo je tip slikovnica na koje se je u redu vratiti kroz neko vreme i ponovno je pročitati s detetom jer kako dete odrasta, menja mu se i nivo znanja i razumevanja, ali i kapacitet za uočavanje značajnih detalja u pričama a koji detetu mogu olakšati razumevanje sebe i drugih u nekim izazovnim situacijama.

Tea Knežević, autorka slikovnica, psihološkinja i registrovana terapeutkinja igrom