Onlajn nastava: Agonija i za nastavnike i za đake

Nakon pet onlajn radnih dana koji su trajali i traju do 4,5 i 6 sati jutru, nemam snage, a gubim i razum.


Da li sam jedina koja je shvatila ozbiljno ovaj onlajn rad ili „neorganizovana“ – pita se profesorka matematike iz jedne srednje stručne škole iz unutrašnjosti, koja se obratila redakciji Danasa, želeći da podeli svoja iskustva nastave u vanrednim okolnostima.

Ona kaže da je nemoguće ispoštovati sve zahteve i uputstva Ministarstva prosvete i direktora škola, i da su odgovornici nastavnici, učenici i roditelji već danima u agoniji.

Identične zaključke prethodnih dana smo čuli od velikog broja čitalaca, koji su što u ulozi nastavnika, što kao roditelji, dovedeni do tačke pucanja, a takve poruke stižu i sa društvenih grupa koje okupljaju prosvetne radnike, a koji poručuju nadležnima da „povuku ručnu“.

Već prvog dana uvođenja onlajn nastave naša sagovornica suočila se sa realnim problemom jer kod kuće nema laptop i internet, a internet u okviru paketa za mobilni telefon joj je bio nedovoljan za sve što se od nje očekuje.

Problem sa tehničkom opremljenošću rešila je tako što je dobila školski laptop, a internetu pristupa preko rutera svog rođaka (signal hvata u određenom ćošku kuće), koji je inače bio prinuđen da ga uvede da bi njegovo dvoje dece mogli da prate nastavu.

– Od prošlog utorka, kada je počela onlajn nastava, članica sam 15 vajber grupa – jedne školske, sedam odeljenskih veća i sedam odeljenja kojima predajem. Sa đacima sam povezana preko gugl učionice, i bez obzira što smo tobož u onlajn učionici, sve se svodi na piši ručno, slikaj, šalji… Nemamo mogućnost da snimimo predavanje, nemamo tehniku… kako da objasnim konstrukciju trougla bez demonstracije – pita se naša sagovornica.

Pošto mnoga deca nemaju udžbenike i zbirke, prinuđena je da im zadatke slika ili ručno piše i šalje. Sa učenicima koji imaju problem sa internetom dogovorila se da joj domaće zadatke vraćaju mejlom i viberom, a za samo jedan realizovani čas od svojih đaka dobije više od 400 slika.

– Svakodnevno brojnim koliko đaka je predalo rad, koliko ih je u gugl učionici, koliko na vajberu, u es-dnevnik moram da unesem za svakog od svojih 150 učenika kako napreduju u onlajn nastavi, poželjno je da to unesem i u ličnu pedagošku svesku. Pre toga moram da pregledam sve učeničke radove, da napišem komentar na iste, da pripremim materijal za sledeći čas, sedmicu, da postavim na učionicu za svako odeljenje, i da sve to opet unesem u es-dnevnik i nedeljni plan, pa na kraju sedmice opet u nedeljni izveštaj. Za to vreme učenik koji je postavio pitanje, čeka odgovor i pošalje još pet pitanja. Nije u mogućnosti da nastavi sa radom jer čeka pojašnjenje od profesorke, a profesorka ne može da mu odgovori jer je hitno zovu iz škole da pošalje neka dokumenta – slikovito opisuje samo deo svog radnog dana sagovornica Danasa.

Napominje da se sa identičnim problemima suočavaju i njene kolege, ali da su joj neki savetovali da se ne „unosi“ previše i da ne shvata sve „preozbiljno“. Ipak, naša sagovornica ne smatra da je rešenje da se u dokumentaciju upisuje ono što je planirano, a da se to ne realizuje i napominje da iz Ministarstva nije stigla sugestija da se gradivo sažme.

Nastavnici da budu pragmatični

Na društvenim mrežama na pozitivne reakcije naišao je post rukovodioca Školske uprave Kragujevac Gorana Joksimovića, koji je podelio objavu psihološkinje Milke Karaklajić iz Ivanjice. Ona je svojim školskim kolegama poručila da su svi nastavni predmeti podjednako važni, ali da nastavnici u ovoj situaciji moraju biti pragmatični, u interesu učenika.

„U najboljoj nameri, zatrpali ste učenike materijalima, uputstvima, zadacima… Najveće opterećenje trpe odlični đaci. Treba da ostvarite međusobnu saradnju u okviru veća da biste stekli uvid u opterećenost učenika. Pre svega, mlađi učenici ne bi trebalo po vasceli dan da izvršavaju školske obaveze. Možete li, u ovim danima, zanemariti taj preterani osećaj odgovornosti za učenje i nastavu? Samo kratki, jednostavni sadržaji, jedan domaći zadatak u nedelji, po predmetu, osnovne stvari neophodne za dalje obrazovanje. Prioritet su predmeti koji se polažu na završnom ispitu. Ostale kolege, ovo vam je šansa da opušteno, bez pritiska, neuobičajeno i zanimljivo približite učenicima svoj nastavni predmet. Niste u obavezi nikom da se dokazujete, jer vi svi raspolažete potrebnim kompetencijama. Dovoljno je da budete podrška i oslonac vašim učenicima u, za njih, potpuno novoj edukativnoj, a pre svega životnoj situaciji“, piše u objavi, koje se mnogi ne pridržavaju, pre svega jer slična preporuka nije stigla iz Ministarstva prosvete.

Piše: V. Andrić

Izvor: Danas