Prof. Marković o muzičkoj kulturi: Ako je dete izloženo lošim sadržajima kod kuće, malo toga škola može da popravi

Da muzičko obrazovanje treba da bude dostupno svima, te da je otvaranje izdvojenih odeljenja u manjim sredinama izuzetno važno, kaže za naš portal Boris Marković, profesor solfeđa i muzičke kulture, doktorand na studijama muzikologije na Muzičkoj akademiji i autor nekoliko udžbenika za muzičku kulturu u izdanju Eduke.

– Jer talenti ne „niču“ samo u gradskim sredinama, objašnjava prof. Marković. 

On nam je objasnio i kakva je trenutno situacija kada je reč o muzičkom obrazovanju dece u Srbiji. Kaže da je jako dobro što postoje državne muzičke škole, ali da one vape za reformom. Za svoje udžbenike koje je napisao za učenike 7. i 8. razreda kaže da se trudio da odgovaraju potrebama savremenog učenika i da ostvari što tešnju korelaciju sa drugim predmetima.

Borise, da li muzičko obrazovanje dece u sistemu ima mesto koje mu pripada?

– Svedoci smo da obrazovni sistem gotovo svakodnevno donosi promene: dopisi koji su stizali u poslednje vreme, često neprecizno napisani, čak kontradiktorni, propisi, podzakonska akta i, naravno, pre koju godinu novi program nastave i učenja u osnovnim, opšteobrazovnim i muzičkim školama. Međutim, posmatrajući sistem iznutra, ne stičem utisak da se mnogo toga menja u pozitivnom smeru.

Pre svega, učenike je sve teže zainteresovati za nastavne sadržaje, zbog čega se metodski postupci moraju osavremeniti čak i po cenu odustajanja od tradicionalnih (proverenih) pristupa. Nastavnike je sve teže motivisati u sistemu u kojem su „svi jednaki“ bez obzira na (ne)ostvareni učinak, a roditelje sve ređe viđamo u „saradničkom“ raspoloženju.

Kada je reč o muzičkom obrazovanju, u Srbiji postoje državne muzičke škole u kojima deca stiču veštinu sviranja, pevanja, muzički se opismenjuju i, ako se pokaže da su izuzetno talentovani i vredni, pripremaju se za nastavak školovanja u srednjim muzičkim školama. To je jedna strana medalje koja jeste sjajna, jer naš sistem omogućava deci da se školuju besplatno, dok se u zapadnim državama muzičko obrazovanje stiče nesistematski i/ili se plaća. Smatram da muzičko obrazovanje treba da bude dostupno svima, te je otvaranje izdvojenih odeljenja u manjim sredinama izuzetno važno, jer talenti ne „niču“ samo u gradskim sredinama.

Kako sklonost ka muzici utiče na decu? I da li je ona urođena ili se gradi?

Sposobnost da pojedinac savlada umeće sviranja, to jest muzički talenat dat je rođenjem. Međutim, on se kroz muzičko obrazovanje svakako razvija. To najbolje uviđaju nastavnici u osnovnim muzičkim školama, koji prate razvoj učenika kroz šestogodišnje obrazovanje. O pozitivnom uticaju muzike na čoveka postoje brojne studije. Učenici koji pohađaju muzičku školu razvijaju niz veština i sposobnosti koje im pomažu u radu na drugim predmetima, poboljšavaju sitnu motoriku, emocionalno se razvijaju, razvijaju estetski sud primenjiv i na druge sfere života, poboljšavaju memoriju itd. 

Šta biste promenili u muzičkom obrazovanju dece kroz osnovno školovanje?

Verujem da bi svaki nastavnik želeo da doda još jedan čas nedeljno za svoj predmet, međutim, moramo da vodimo računa o opterećenosti učenika, posebno u vreme kada učenici svoja interesovanja sve češće zadovoljavaju van osnovnoškolskog programa, u školama jezika, muzičkim školama, na sportovima, plesu itd.

Boris Marković

Kada je reč o muzičkoj kulturi, predmet je nekada bio zastupljen sa više časova a, podsećanja radi, pevanje je bilo prisutno u najranijim fazama školskog obrazovanja u Srbiji, pre uvođenja raznih drugih predmeta.

U školski sistem treba uvesti grupno muziciranje (pevanje) od najranijeg uzrasta. Razvoj kreativnosti budućeg učenika, osamostaljivanje, osnaživanje njega kao ličnosti, razvijanje samopouzdanja – veštine su koje se razvijaju neposredno u horskom ansamblu a dragocene su u današnjem vremenu. Postojanje malih horova u nižim razredima treba da bude deo obaveznog ili izbornog programa koji bi vodili isključivo obučeni profesionalci – profesori muzičke kulture.

Autor ste dva udžbenike u izdanju Eduke, Muzička kultura za 7. i 8. razred. To su novi, odobreni udžbenici. Šta nam možete reći o njima, kako se razlikuju od onih iz kojih su deca učila ranije?

Moj prevashodni cilj bio je da osmislim udžbenik, u skladu sa novim programom nastave i učenja, koji bi učenik koristio samostalno, uz minimalno mentorstvo nastavnika. Lekcije su koncipirane tako da, pomoću pažljivo osmišljene didaktičke aparature, vode ostvarivanju predviđenih ishoda. Udžbenici su jedinstveni po načinu obrade muzičkih primera, jer svaki od njih, pomoću sistema zadataka, kod učenika podstiče aktivno slušanje muzike. Nastavna tema Čovek i muzika potkrepljena je slikovnim prikazima i zadacima koji pospešuju samostalni i istraživački rad učenika, oblast Muzički instrumenti počinje izvođenjem eksperimenata koji potvrđuju zakonitosti fizike (akustike) i učenicima olakšavaju razumevanje nastajanja tona na instrumentima.

Svi instrumenti se upoznaju auditivno, kroz poznate kompozicije, i vizuelno, kroz slikovne prikaze instrumenata. Oba pomenuta poglavlja završavaju testom sa različitim tipovima zadataka, razvrstanim prema nivoima postignuća. Pored obaveznih odnosno predloženih primera za izvođenje muzike, udžbenici sadrže i druge primere umetničke muzike, džeza, žanrova popularne, tradicionalne muzike, vokalno-instrumentalne aranžmane, pa su svojevrsna riznica muzičkih primera, zbog čega imaju naslov Iz muzičke kutije.

Određen broj notnih primera potkrepljen je snimljenom instrumentalnom pratnjom (na kompakt-disku), što učeniku omogućava samostalno uvežbavanje. Kroz različite zadatke, u poslednjem poglavlju, učenik se upoznaje sa delatnostima kao što su muzičko novinarstvo, menadžment u umetnosti, graditeljstvo, dizajn. Naime, trudio sam se da udžbenik odgovori potrebama savremenog učenika, da ostvarim što tešnju korelaciju sa nastavnim temama drugih predmeta, dakle na konkretnim sadržajima, da usmerim teme na projektnu nastavu, kao i na ostvarivanje drugih kompetencija, poput digitalne i preduzetničke.

Muzika je prilično širok pojam. I kada izgovorite tu reč, danas je, nažalost, mali broj onih kojima je prva misao opera, džez ili klasična muzika. Šta mislite o modernim, popularnim muzičkim pravcima koji su prisutni kod nas i da li oni negativno utiču na mlade generacije?

Pop kultura je neizostavni deo odrastanja čoveka, čak i za one koji se bave klasičnom muzikom. Ne zaboravimo da su brojni svetski poznati rok/pank ansambli nastali iz školskih bendova.

Kreativnost i bunt koji su često nerazdvojni i u takvom kontekstu ih treba podržavati.

Nastava muzičke kulture treba da kroz izvođačko i slušno iskustvo stvori jedan vrednosni sistem kroz koji učenik treba da posmatra muziku, ne ograničavajući ga na poseban žanr. Jer, čak i negativne pojave su deo muzičke kulture. Ne smemo da zatvaramo oči ni pred „pink kulturom“, već, naprotiv, treba skretati pažnju na loše vrednosne obrasce i „estetiku primitivizma“. Ipak, moram da naglasim da predviđeni fond časova nije dovoljan kako bi nastavnik oformio muzički ukus učenika koji je odgojen na takvim negativnim pojavama u kulturi.

Kako decu usmeriti pravim vrednostima? Čak i ako se kod kuće sluša kvalitetna muzika, one biti izloženi onoj drugoj verovatno čim izađu iz stana/kuće?

Ovo je onoliko kompleksno pitanje koliko su problemi raznih državnih sistema vidljivi. Na formiranje muzičkog ukusa veliki uticaj imaju porodica, mediji, društvene mreže. Poznato je da je bilo brojnih rekacija i apela na REM u vezi sa neprimerenim sadržajima u rijaliti programima i da su posledice bile – nikakve ili minorne! Jasno je da medijske kuće, koje igraju dominantnu ulogu u kreiranju muzičkog ukusa dece u školskom urastu, nemaju potrebu za usmeravanjem muzičkih programa na drugačiji način, jer onda izlaze komfora visokog profita.

Ipak, zakonskim aktima je moguće promeniti takvu praksu. Nacionalna medijska strategija treba veoma ozbiljno da se usmeriti ka tim problemima. Iako nisam za cenzuru medijskih sadržaja, potrebno je obavezati medijske kuće sa nacionalnom frekvencijom da proizvode dečiji program, da neprimeren audio-vizuelno sadržaj bude označen, kao u filmskom programu i sl. Jer, ako je dete svakodnevno izloženo lošim sadržajima kod kuće, malo toga se može „popraviti“ kroz nastavu muzičke kulture.

Bojim se da današnje stanje nije dobro i da se neće dobro reflektovati u budućnosti. Vrednosti se preko noći ruše, ali se mukotrpno i dugotrajno stvaraju.