Prosveta na popravnom ispitu

Strepnju da će prosveta, kao i mnogi đaci kojima se progleda kroz prste, biti samo prevedena u naredni razred u nastupajućoj školskoj godini, da će obrazovanje u novoj vladi voditi ministar koji bi mogao s pola srca i s pola volje da upravlja sistemom koji se dodeljuje tek kad se svi drugi stranački apetiti podmire, iskazali su učesnici juče održanog okruglog stola pod nazivom „Prosveta na popravnom ispitu”, u organizaciji Ujedinjenih granskih sindikata „Nezavisnost”.

 

– U ovom trenutku ne možemo da znamo ko će biti ministar prosvete, ali mnogima je jasno da to čak nije ni bitno zato što je resor obrazovanja lišen realne moći, novca, veoma neprivlačan za bilo koga ko bi mogao tu da upravlja. Po svoj prilici sledi nam neko ko bi s pola srca, s pola volje, s pola mozga, s pola entuzijazma mogao upravljati ovim sistemom, ali ne na način da se izleče i zacele muke, nevolje i rane koje su nas dovele do nezavidne situacije u kojoj je status obrazovanja višedecenijska tema o kojoj se suštinski ne razmišlja – razjasnila je Vesna Vojvodić Mitrović, portparol Granskog sindikata prosvetnih radnika Srbije „Nezavisnost”, otvarajući diskusiju.

Ona je kao crvenu liniju istakla da resorni ministar mora da bude čovek čiji su obrazovanje i diplome neupitni, koji se vrlo kritički javno odnosi prema plagijarizmu i akademskoj nečestitosti i koji će konačno u kreiranje obrazovnih politika i zakona uključiti zaposlene u školama da socijalni dijalog više ne bude puka imitacija.

Na pitanje zašto je ministar prosvete ministar s pola srca, zašto je to pozicija za potkusurivanje partijskih kadrova, bivši šef prosvetnog sistema Srđan Verbić (ministar prosvete od 2014. do 2016. godine) najpre je potvrdio da je reč o najmanje cenjenom mestu u vladi, a onda rekao i da ga ne čudi što ta pozicija nije vrednovana i što od nje beže profesionalni političari.

– Razlog su uglavnom stvari koje bi trebalo da se reše negde drugde, na primer novac, zdravstveni uslovi, priznavanje nelegalno stečenih diploma – a ovo poslednje bi trebalo da reši pravni sistem. To se ne rešava u prosveti kao što se reforma obrazovanja ne radi u jednom kabinetu u Nemanjinoj ulici. Reforma obrazovanja je stav vlade da hoće da promeni društvo. Ono što se dešava u školi, to je slika društva. Do sada smo imali Strategiju razvoja obrazovanja koju nismo ispunili i nikom ništa nije zafalilo zbog toga. Ne znamo ni šta tu piše i kao društvo nemamo nameru da to ispunimo i niko neće pocrveneti zbog toga – rekao je Verbić.

Istini za volju i on je bio ministar kada je trebalo sprovoditi prvu strategiju obrazovanja koja je važila do 2020. godine, a iste godine kada je stupio na funkciju prvog čoveka obrazovanja, počela je i afera „Doktorati”, optužbama da su pojedinci na istaknutim državnim funkcijama plagirali doktorske disertacije.

Već 20 godina uporno i stalno imamo pokazatelje da kvalitet našeg obrazovanja ne prati potrebe društva, 40 odsto naših đaka petnaestogodišnjaka funkcionalno je nepismeno, a posledice toga su ozbiljne, podsetio je psiholog prof. dr Aleksandar Baucal.

– Ušli smo u pandemiju s tim problemom, a pandemija ga je još više uvećala. Velika je demotivacija sistema. Imamo mnogo aktera u obrazovanju koji samo odrađuju svoje uloge. Stalno se priča o tome da je obrazovanje jedina društvena šansa i najbolji resurs koji imamo. Status obrazovanja ovih dana videćemo po tome kada će uopšte početi da se diskutuje o tome ko će biti novi ministar ili ministarka prosvete. U zemljama u kojima je obrazovanje jako važno to je jedna od glavnih tema u koalicionim pregovorima, kod nas je to do sada bilo poslednje, najnezadovoljniji dobijali su Ministarstvo prosvete – ukazao je Baucal.

– Tokom pandemije, koja još traje, kod nas dominira narativ „nijedan čas nije izgubljen, prosveta je adaptibilna”, što su dve najčešće izjave ministra prosvete. U tom kvantitetu je izgubljen kvalitet. Propustili smo priliku da unapredimo nastavu u datim okolnostima. Ko je kriv? Oni koji kreiraju obrazovnu politiku, ali su krivi i nastavnici. Objektivno, svi smo pomalo krivi i oni koji kreiraju programe i oni koji ih realizuju i oni koji kontrolišu kako se planovi nastave i učenja sprovode – zaključio je Aleksandar Markov, predsednik Foruma beogradskih gimnazija.

Izvor: Politika