Sastavljeno i rastavljeno pisanje reči

ONLAJN provere kojima možete obnoviti i utvrditi pređeno gradivo pogledajte  OVDE

Veliki broj ljudi nije siguran u to, koje reči se pišu zajedno, a koje odvojeno.
Postoje četiri glagola, koji se uvek pišu zajedno, a to su:

neću nisam nemoj nemam

Svi ostali, ukoliko označavaju negaciju, pišu se odvojeno.
Zatim, ljudi se obično zbunjuju kada treba da napišu neku složenicu, pa nisu sigurni da li treba napisati npr. uoči, ili u oči, uzbrdo, ili uz brdo.
Kada su u pitaju složenice, sve što treba uraditi, je razmisliti o smislu onoga što pišete. Reći ćete:Pogledala sam ga u oči, i Uoči tog dana, što znači, da ukoliko se nekim rečima promenilo celokupno značenje, njihovim spajanjem, reč je o složenici, i ona se piše zajedno.
Imenica popodne piše se sastavljeno kada označava vreme u celini, npr. čekaću te celo popodne, i rastavljeno kada označava određeni trenutak, npr. doći ću po podne. Ukoliko, neka imenica počinje sa ne i sa polu, piše se sastavljeno.
Kod prideva, kada jedan određuje drugi pišu se sastavljeno i bez crtica, a ako to nije slučaj odvajaju se crticom, iz čega sledi: istodobni, i anglo-američki.
Kod zamenica, ukoliko se upotrebljavaju sa predlogom, pravilno je reći: ni od koga,a ne od nikoga.
Ukoliko se dvoumite kod pisanja brojeva kada označavaju približnu vrednost, pravilno se pišu, tako što se odvoje crticom, pa tako imamo pet-šest, iako ćete skoro svuda naići da je napisano pet, šest. Isto važi i kada je imenica na prvom mestu, iz čega sledi da je pravilno napisati sat-dva, a ne sat, dva. Kod glagola, najčešće se greši, kada treba da se određeni glagol prebaci u futur I.
Glagoli koji se završavaju na –ći, u infinitivu, pišu se odvojeno u futuru I, pa tako imamo: naći ću, doći ću, ispeći ću. Glagoli sa završetkom na –ti, u infinitivu, pišu se zajedno u futuru I, iz čega sledi: trčaću, pocepaću, uzeću.
Priloške složenice, pišu se uvek zajedno, pa sledi: napamet, zauvek, odavde. Prilozi tipa kadgod, štogod pišu se sastavljeno u neodeređenom značenju i odvojeno u opštem.
Zbog svih ovih pravila o složenicama, dešava se da se ljudi zbune oko silnih pravila, pa protumače kao složenicu i ono što to nije. Zbog toga se dešava da vidite da je neko napisao sa mnom zajedno umesto odvojeno, kao što bi trebalo. Probajte da osluškujete u sebi, ono što treba da napišete. Ukoliko ne izgovarate reč kao da je jedna, onda to i nije.
Razrešićemo i zabunu oko slova j. Slovo j, ne piše se, između dva samoglasnika od kojih je drugii, ili između i i o, što znači da pišemo beduin, zaista, biologija, nacionalan, radio. Slovo j, se piše između i sa jedne strane i a, e, ili u sa druge, što nam govori da se piše materijalan, radija, dijeta, higijena.
Navešćemo još jednu vrlo čestu nedoumicu u pravopisu, a ona se odnosi na nepravilno jednačenje po zvučnosti. Slovo d se menja ispred t, a ne ispred s ili š, kao što se nekad misli. Na osnovu ovog pravila sledi da je pravilno napisati predsednik, gradski, odsek, odstupiti, sredstvo.
Gramatika srpskog jezika, važi za vrlo tešku i komplikovanu, i podrazumeva mnogo više od onog, što može jednim tekstom da se obuhvati. Ovim tekstom, odlučili smo da, skrenemo pažnju na najčešće greške i nedoumice koje su svakodnevno prisutne, kada je reč o pravopisu.
Krenimo od negacije. Sa imenicama, zamenicama, pridevima i prilozima negacijane (ili ni) uvek se piše sastavljeno (nečovek,nikakav, neprijatan, nevoljko…), dok sa glagolima uvek ide odvojeno, izuzev u četiri slučaja: neću, nemam, nisam i nemoj. Tipične beogradska greške su: nemogu i nedam. Katastrofa!
Izuzetak je i u slučaju kad zamenicu “prekida” predlog: nije sa nikim ili za ništa, već ni sa kim i ni za šta.
Predlozi u sprezi sa drugim vrstama reči mogu da se pišu i zajedno i odvojeno, ali kao opšte pravilo treba zapamtiti  – kad god se radi o prilogu, piše se zajedno. Sećate se, prilog se uvek vezuje za glagol, odgovara na pitanje kako, gde, kad, zašto i koliko se glagol dešava. Radim brzo, ovde, danas, stoga i mnogo (razume se o čemu se radi). Međutim, kod priloga koji se grade od dve reči (složenice), sastavljeno pisanje odnosi se samo na priloge za način i vreme, koji odgovaraju na pitanja – kako i kada. Evo nekoliko primera:

ispočetka (Krećemo ispočetka – kako krećemo?); iz početka (Iz početka ovog rada jasno se vidi…)
uzbrdo (Ceo dan išli smo uzbrdo – kako smo išli?); uz brdo (Uz brdo je mnogo lakše stići nego preko šume)
ubrzo (I Hitna je ubrzo došla – kako je došla?); u brzo (Bolje se razume u brzo nego u sporo kretanje)
napamet (Uči pesmicu napamet – kako uči?);na pamet (Na pamet mi nije palo…)
utanko, utvrdo(Utanko su precizirali vreme – kako su precizirali; Utvrdo su se zarekli… – kako su se zarekli?); u tanko, u tvrdo (U tvrdo testo dodajte vodu…)
dosad(a) (Dosad smo se snalazili – kada smo se se snalazili?); do sada(Išlo je glatko sve do sada – ovde je do sada takođe prilog, ali je u funkciji dopune)
naveliko (Kupuju naveliko – kako kupuju?); na veliko (Bave se kupovinom na veliko)
preblago, prebrzo, presporo… (sa prefiksom pre prilozi najčešće imaju elemente komparacije: Prebrzo su koračali): pre blago, pre brzo, pre sporo
(Korili su ga pre blago nego oštro)
i tako dalje, i tako dalje… princip je isti. Sve ostalo samo su – nijanse.

A među tim nijansama ima i lažnih izuzetaka, pa se s nogu, s leđa, s boka… uvek piše rastavljeno. Pitate se zašto su to izuzeci, i zašto su lažni? Jeste da se radi o prilozima (imaju tu ulogu), ali su za mesto, a na početku ovog pravila je napisano da se predlozi sa nekim drugim rečima pišu zajedno samo kad se radi o prilozima za način i vreme, a ovi primeri su prilozi za mesto. Tek da se podsetimo i preslišamo.

Sledeća grupa su rečce i uzvici – opšte pravilo je da se rečce i uzvici pišu zajedno, a u svim ostalim slučajevima odvojeno:
upomoć (ovaj uzvik često u rečenici bude i prilog, ali najčešće je taj uzvik jedna jedina reč u takozvanoj specijalnoj rečenici; dakle, kad vičete, vičite “zajedno” – Upomoć!); u pomoć (Pritekli su im u pomoć)
nažalost (kad je rečca: Nažalost, i nama je to postalo jasno); na žalost (Da li na žalost ili na sreću…)
nastranu (rečca: Nastranu što žele da nam izađu u susret); na stranu (Sklonili smo to na stranu)
pritom (rečca: Pritom, i oni su učestvovali… – da se radi o rečci najlakše je prepoznati po tome što se odvaja zarezom, ali je upotreba rečce mnogo ređa nego slučaj pri tom); pri tom (Odlučili smo da idemo, ali pri tom nismo uzeli u obzir…)
i tako dalje, i tako dalje.

Slečajevi kad se reči uvek pišu zajedno: nadohvat (ali: na dohvatu),zdesna, sleva, naopačke, naopako, unakrst, otprve, popola, napola,netremice, odvajkada, odmila, doboga (ali: Do boga sedi…), dabogda(ali: Da bog da i nama sreće…), izbliza, zbrda-zdola, odozdo, odozgo,naoko, izreda, iskosa, zauvek, natašte (ili našte, na primer: našte srca),naširoko, zaredom (ali: Red za redom…)…
Uvek se piše odvojeno: u stvari, i te kako (ali: ikako), na primer
Posebnu pažnju zaslužuje izraz dobro došli. On se uvek (uvek!) piše odvojeno, a na ulazu u maltene svaku prodavnicu piše: Dobrodošli! Međutim, kad je u ulozi imenskog dela predikata, piše se zajedno: Oni su dobrodošli! Samo posle pomoćnih glagola jesam, biti i hteti možete da napišete zajedno, ako polažete na svoju pismenost. U ostalim slučajevima: dobro došli!