Sindikat: Napredak obrazovanja na nivou jalovog trabunjanja

Ministarstvo prosvete održalo je  onlajn javnu rasprave o Strategiji obrazovanja. o Unija sindikata prosvetnih radnika s oglasila.

Saopštenje sindikata prenosimo u celosti:

Foto: Canva

Saopštenje sindikata prenosimo u celosti:

Taman pomislimo da prosvetne vlasti ne mogu da se obrukaju ni više, ni sveobuhvatnije, a one nas demantuju. Kada god poverujemo da smo dotakli dno, pod nama se otvori nova rupa. Sada je na redu najnovija Strategija obrazovanja i vaspitanja.

Pošto nije ostvarena, a ni čestito analizirana ona koja je doneta 2012. i važila do kraja 2020. godine; pošto nemamo informacije gde smo grešili u prethodnih osam godina, a šta kako valja uradili, pravi je trenutak da se krene u novo zaluđivanje javnosti.

Ono što posebno čudi i vređa svakoga ko prati obrazovanje u nas, jeste da ova Strategija, nema potpisane autore. Naime, možda bog sveti zna ko je ovo sve napisao/prepisao/preveo, ali običnom čoveku ta informacija nije dostupna.

Potpisalo se Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, kao što su narodnu književnost stvarali daroviti pojedinci. Zašto je to tako, pitanje je više za bivšeg nego sadašnjeg ministra jer je prethodni krenuo lošim putem, a ovaj je tim putem nastavio. U skladu sa kovid vremenom organizovana je kratka onlajn rasprava o dokumentu, što samo govori da se nekome baš žuri u svetlu budućnost.

Šta smo saznali:

1. Cveće će lepše cvetati, a život će biti divan, kaže dokument. Jedino ne znamo kada jer je sve napisano u futuru I, futuru II i potencijalu. Osim glagolskih vremena i načina, najviše zabrinjava da o finansiranju skoro i da nemamo informacija.

2. Srednja škola će biti obavezna, mada o tome moramo još da divanimo i prvo da promenimo Ustav RS.

3. “Predškolsko obrazovanje i vaspitanje nije sistem za čuvanje dece”, kaže Strategija, a nama svake godine na hiljade dece ne može ni na čuvanje da uđe u vrtiće jer nema mesta.

4. “Veći obuhvat obrazovanja odraslih”… U zemlji gde je 850 hiljada ljudi sa nepotpunom osnovnom školom, iz predloga Strategije saznadosmo da je ova vrsta obrazovanja procentualno zanemarljivo mala.

5. Negovanje srpskog jezika kao strateško pitanje u dijaspori! Ovde su nam stanovnici neuki, a đaci – funkcionalno nepismeni, ali ćemo mi ipak da se bavimo belim svetom i učenjem maternjeg jezika, dok naši smerovi dualnog obrazovanja imaju dva časa srpskog nedeljno! Naravno, dobro je brinuti o dijaspori, ali u isto vreme treba rešavati i ovdašnje probleme.

Da zaokružimo priču. Ono na šta je Unija sindikata prosvetnih radnika Srbije upozoravala još uoči donošenja prethodne Strategije nisu bili strateški ciljevi i stvaranje društva znanja, već FINANSIRANJE! Ko će promene platiti?

Ko će u škole novac uložiti? Ko će jednosmenski rad uvesti? Ko će toalete po školama napraviti, krovove zakrpiti, podove trule promeniti, nove vrtiće sazidati? Ko će vaspitače i nastavnike materijalno zbrinuti? Kada će prosvetni radnici od svojih zarada pristojno živeti? Da li ćemo ikada uvesti pravedne platne grupe i razrede i motivisati nastavnike? Drugim rečima, kada će se za obrazovanje više izdvajati? To je krovno pitanje Strategije obrazovanja, a pre svega strategije odnosa prema obrazovanju!

Kad smo već kod novca, jedino što je kristalno jasno jeste da se neki novac morao opravdati upravo praznom pričom.

Pitanje za licemernu Evropu je da li stvarno veruje da će ovakvi strateški papirići popraviti školstvo ili upravo suprotno? Verovatno znaju da neće, pa finansiraju ovakve projekte.

Pitanje za sve nas, da li novine mogu doći kroz novonapisanu (prepisanu/prevedenu) Strategiju, a da se suštinski ništa ne promeni?!

Svakako sada i pouzdano znamo da napredak i berićet obrazovanja i vaspitanja ostaje samo na nivou jalovog trabunjanja, začinjenog besmislenim reformama i kvazi promenama.