Škola, učitelji i korona: Kako u zabačenim selima Srbije izgleda učenje na daljinu

Peti oktobar je Svetski dan svih učitelja, ali oni koji rade u izdvojenim odeljenjima posebno mu se ove godine raduju, jer ga posle višemesečne pauze proslavljaju iz učionice – iako uz sve mere opreza.

„Deca znaju ako ne budu nosili maske da ćemo da se vratimo na onlajn nastavu”, kaže za BBC na srpskom kroz smeh Marko Čikarić i otkriva najveću bojazan cele njihove škole – koju čine on i petoro đaka.

„Deca u Srbiji su privilegovana jer imaju i onlajn i uživo nastavu u punim kapacitetima i svaka čast mojim kolegama. Zaista želim da ih pohvalim jer niko nije zakukao da nešto ne može. Lekari su premoreni i oni su na prvoj liniji fronta, a prosvetni radnici su odmah iza njih”, kaže ministar prosvete Mladen Šarčević za BiBiSi na srpskom.

Kako je izgledala onlajn nastava u izolovanim odeljenjima?

„Bilo – ne ponovilo se! Samo da smo zdravo, preguraćemo i ovo, nadam se”, kaže Emina Redžović Čokić, učiteljica iz Prijepolja prisećajući se nedelja učenja na daljinu.

Njeni đaci nemaju ni mobilne telefone ni računare.

Čokić je zaposlena u Osnovnoj školi „Svetozar Marković” u Brodarevu, a radi u izdvojenom odeljenju u selu Ivezići.

To je planinski kraj na jugozapadu Srbije i smetnje na mrežama nisu retkost – čim dune jači vetar domaćinstvima nestane struje.

U takvim situacijama sa đacima je pričala telefonom.

„Direktor je znao da svoj kompjuter iz kuće ponese i da deci, ali najgore je što su to toliko udaljena mesta, granična, pa se meša crnogorska i srpska mreža i opet ne urade ništa.

„To je bio baš problem”, dodaje Čokić.

Ipak, nije bilo dana da ne dobije domaći.

„Deca su bila jako vredna, ali vidim da su se namučila.

„Uz pomoć škole i kolega uspeli smo da organizujemo nastavu tako da deca ne gube časove, iako je ovo siromašna sredina”, dodaje ona.

Poteškoće s tehnikom dodatno je komplikovao period godine – proleće i početak leta, kada roditelji rade sezonske poslove i nema ko deci da pomogne sa zadacima.

Signal za telefon loš, kamoli internet

I Marko Čikarić radi u školi ,,Svetislav Mirković-Nenad” u Tovrljanima, selu na nadmorskoj visini od 600 metara na planini Sokolovica.

Ima petoro đaka – prvi, drugi i četvrti razred. Niko od njih nema ni pametni telefon ni računar.

„To su deca iz tri sela Arbanaša, Tovrljane i Trnovi Laz.

„Pratili su nastavu preko RTS-a i slali domaće preko roditeljskih telefona, ali ovde je i signal za telefon loš, a kamoli internet.

„Sve je bilo otežano. Dešavalo se da nema struje i tog dana ne prate nastavu”, opisuje Čikarić.

On i deca su se dovijali na različite načine.

Kada je trebalo da ih ispituje čitanje – to su radili preko fiksnog telefona.

Onlajn platforme ovde su neprimenljive, jer ni u školi nema uvek interneta.

Šarčević: Srbija napravila korak od sedam milja u digitalizaciji

Približno 4,3 odsto dece u Srbiji nema pametne telefone i računare, podatak je ministra prosvete.

„Kad bismo svakoj generaciji davali – svake godine bi bilo tri do četiri hiljade računara.

„Procentualno to je jako mali broj đaka, ali se trudimo da nivo podignemo bukvalno svugde. Srbija je napravila korak od sedam milja u digitalizaciji”, kaže ministar.

Svestan je da treba još raditi i na stabilnoj internet mreži širom Srbije, ali ističe da je „pokrivenost nastave koja se prati preko RTS je 99,5 odsto”.

Šta je dosad urađeno?

Uz pomoć Unicefa i Evropske unije, školske uprave imaju automobile i minibuseve da mogu lakše da dođu do onih zabačenih škola, kao i 2.500 novih tableta.

Prošle godine je iz budžeta i od donacija prikupljeno 4.850 računara i tableta, dodaje ministar Šarčević, uglavnom za romsku populaciju.

Vreme prilagođavanja

Prema rečima ministra Šarčevića, gotovo tri četvrtine ljudi u Srbiji vezano je za prosvetni sistem, zbog čega je odgovornost Ministarstva još veća.

„Imamo igru velikih brojeva, ako uzmete predškolce, osnovne i srednje škole to je više od 900.000 đaka, sa studentima i vrtićima 1,75 miliona naših korisnika.

„Na to dođe oko tri miliona roditelja, što je tri četvrtine žitelja ove države koji su na neki način povezani sa sistemom prosvete”, napominje Šarčević.

„Ne kažem da je to kao rad uživo. (…) Krizno je vreme i prilagođavamo se”, kaže Šarčević.

Autor: Nataša Anđelković

Izvor: BiBiSi na srpskom