Školska godina počinje štrajkom – “Postoje škole koje imaju čučavce, a mi pričamo o digitalizaciji”

Gotovo ništa nije ispunjeno iz Sporazuma o rešavanju spornih pitanja iz 2015, kažu gosti N1 iz Unije sindikata prosvetnih radnika Srbije i sindikata Nezavisnost. Smatraju da nema dovoljno političke volje da se reši pitanje pravednih platnih razreda.

Za pet dana počinje nova školska godina. Međutim, za neke škole to ne važi jer je Unija sindikata prosvetnih radnika Srbije najavila da će stupiti u štrajk. Gotovo svake godine prosvetari imaju iste probleme, i dalje se čeka uvođenje platnih razreda.

Vladimir Adžić iz Unije sindikata prosvetnih radnika Srbije kaže da je Glavni odbor doneo odluku da će 2. septembra biti skraćeni časovi na 30 minuta i da će pred Ministarstvo prosvete postaviti zahtev za nastavkom pregovora o pravednim platnim razredima. Unija, podseća Adžić, ima 760 škola i one su dobili odluku Glavnog odbora tog sindikata. U gradovima u kojima Unija ima svoje članove biće organizovani protesti i konferencije za novinare, gde će, uz opšte, biti izneseni i lokalni problemi, koji su različiti od grada do grada, oko mreža škola i sl, dodaje. Glavni događaj je, navodi, opštinski odbor u Beogradu koji će biti u 5 do 12 narednog ponedeljka ispred Ministarstva gde će izneti hitan zahtev o pregovorima o platnim razredima koji su stali prošlog oktobra.

O ovom štrajku, Unija nije obavestila sindikat Nezavisnost, kaže Vesna Vojvodić iz Sindikata prosvetnih radnika “Nezavisnost”. Adžić nije konkretno odgovorio zašto ostali sindikati nisu obavešteni i pozvani u ovu akciju.

– Ono što je važnije od tog (neobaveštavanja) je što je među zahtevima Unije, ako sam dobro videla u medijima, i zahtev za hitne pregovore i za uvođenje platnih razreda, navela je Vojvodićeva.

– Moram da naglasim da se u protoku vremena dešavaju stvari koje nam nisu sasvim poznate. Želeći da uvedemo te platne razrede, mi u stvari ne znamo kakav će sistem biti nama implementiran. Fiskalni savet je u jednom dokumentu naveo podatak da je od 2016. do 2019. plata obračunskog radnika zaposlenog u MUP porasla za 28 odsto, u Ministarstvu poljoprivrede 12 odsto, a naši obračunski radnici u školama žive na minimalcu od 27.000 dinara. Da li nama sada treba implementacija takvog sistema ukoliko nam se ne omogući da u pregovorima koje je najavio ministar (Branko) Ružić mi vidimo šta se tu novo desilo. Problem je što je zakonom predviđeno da se ništa ne dira kada platni razredi startuju, dakle zatečene plate… Ako su one već do sada do te mere nepravedno porasle u nekim segmentima, dok su naši obračunski radnici ostali na minimalcu, onda to nije rešenje”, kaže Vojvodić. Želimo da znamo šta treba da se implementira, ističe gošća N1.

Ako zakon o zaposlenima u javnim službama startuje od januara 2020. bez pravednih platnih razreda, mi ćemo imati samo smanjenje i ovako do sada teško izborenih prava zaposlenih u prosveti, nećemo imati nikakve benefite i taj zakon će nas dovesti dotle da direktori u školama mogu da se reše nepoželjnih zaposlenih, da vas 50 kilometara dalje od mesta stanovanja pošalju bez vaše saglasnosti, kaže Vojvodić. “Mi smo taj zakon odavno nazvali zakonom koji seče duge jezike u prosveti”.

Adžić je podsetio na sporazum potpisan 2015. koji su potpisali tadašnja ministarka Kori Udovički, tadašnji ministar Srđan Verbić i tadašnji premijer Aleksandar Vučić. Stali su iza tog sporazuma, a da skoro ništa nije ispunjeno, dok su, kako tvrdi, prosvetni radnici ispunili sve. Zbog toga je unija 2016. podnela tužbu, koja se trenutno nalaze u Kasacionom sudu, dodaje. Pregovara se, a socijalnog dijaloga nema, dodao je. Kao primer navodi da Svetosavska nagrada nije isplaćena pet godina.

Gotovo ništa nije ispunjeno iz Sporazuma o rešavanju spornih pitanja od 2015, saglasni su i Vojvodić i Adžić.

Markov: Odgovornost i na sindikatima

Aleksandar Markov iz Foruma beogradskih gimnazija kaže da je “obrazovni sistem” potpuno pogrešan naziv, jer u obrazovanju u Srbiji nema sistema.

– Jer da postoji sistem ne bi moglo da se desi da država potpiše da će, na primer, isplaćivati Svetosavsku nagradu ili za Novu godinu, pa da se to ne dešava… Ne bi moglo da se desi da se sprovode reforme u gimnaziji a da se to temeljno ne pripremi. To je potpuno odsustvo sistema, i takva je situacija kada je reč o finansijama. Čućete različita obećanja, ali je od obećanja do realizacije dug put”, kaže Markov.

On dodaje da nije odgovornost samo na ministru, već i na sindikatima. Imamo četiri reprezentativna sindikata koja očigledno ne uspevaju da se izbore i tu su sasvim sigurno potrebne promene, kaže. Predsednik jednog od njih (Sindikat radnika u prosveti) ima preko 70 godina, da li možete da očekujete da neko ko je odavno ispunio uslov za penziju može da vodi sindikat i efikasno da pregovara, pita Markov. Smatra da postoje lideri sindikata koji ne znaju ni da pregovaraju a i da je “nemoguća misija” smeniti ih. Kaže da je pitanje i da li je i potrebno da u prosveti ima četiri sindikata, da li mogu da se udruže, a navodi da je problem i kad se ovako ne obaveštavaju međusobno.

Markov i Adžić smatraju da su najave o startovanju platnih razreda 2020. nerealne. Adžić navodi da se kupuje vreme, i da se radi o nedostatku političke volje da se to pitanje reši, s čim se saglasila i Vojvodić. Platni razredi se tiču šireg korupusa, i tu treba uključiti sindikate nekih drugi delatnosti, dodaje Markov.

Apatija prosvetnih radnika, direktori miljenici i ostali problemi

U Srbiji ima oko 100.000 prosvetnih radnika, kaže Vojvodić. Govoreći o slabom odzivu na protestima, kaže da se i na njih preslikava neka vrsta apatičnosti koja postoji u društvu, nedostatka vere da će biti bolje.

“Direktori su posebno u poslednje vreme miljenici i ljubimci Ministarstva prosvete. Pisali smo ministru da nam kaže koliko je to direktora koji su se dokazano ogrešili o zakon i druge podzakonske akte smenio, iako je u januaru najavljivano smenjivanje”, kaže Vojvodić. Dodala je da u Beogradu, o čemu ministru i pišu, postoje direktori koji su na tom mestu bez zakonske podloge, nemaju većinu zaposlenih u kolektivu, a školske odbore čine ljudi u sukobu interesa. I pita zašto ministar Šarčević ne dejstvuje.

Govoreći o ostalim problemima, Markov kaže da postoje škole koje se gotovo raspadaju, koje imaju čučavce, a mi pričamo o digitalizaciji. “Ne zna se da li mogu da provuku te kablove, a da se ne sruši krov”.

Vojvodić dodaje da nema dovoljno nastavnika, i da je zabrinjavajući podatak to što se malo studenata prijavilo na nastavničkom smeru fizike i matematike na Novosadskom i Beogradskom fakultetu.

Kvalitet nastave bi trebalo da je pod brojem 1 među prioritetima Ministarstva, dodaje Vojvodić. Ona je nezadovoljna organizovanom obukom za 21.000 prosvetnih radnika, gde im se, kako navodi, čitalo sa projektora, a veliki je novac za to izdvojen.

Fingiraju se pregovori, fingiraju se obuke, sve je fingirano, živimo u jednoj paralelnoj stvarnosti, to je tako kod nas, zaključuje Markov.

Izvor: N1