Kako funkcionišu škole i (pojedini) Školski odbori u Srbiji?

Povodom dešavanja u osnovnoj školi u Čenti, gde su đaci potpisivali peticiju da zadrže svoju nastavnicu engleskog, javila se Jasmina Stankov koja je u ovoj školi zaposlena kao bibliotekar i koja nam je detaljno iznela svoje viđenje ove situacije. Njen komentar pročitajte u nastavku:

Ilustracija: Novosti
Ilustracija: Novosti

„Deo sam kolektiva ove škole već punih 12 godina, te osnovano mogu da uporedim „školu nekad“ i „školu sada“.

Nije moguće prepoznati je.

Do pre dve i po godine škola je išla stepenicu po stepenicu ka usavršavanju vaspitno-obrazovnog procesa i svega pratećeg, a sada idemo velikom brzinom ka dnu, i to ne stepenicu po stepenicu, već se strmoglavljujemo… A interes učenika, ne da se ne stavlja na prvo mesto, nego se u našoj „školi sada“ ni ne prepoznaje.

Ovaj slučaj, koji je serviran našoj koleginici Afroditi, samo je jedan u nizu koji se dešava u poslednjih par godina. Ne gleda se kvalitet već istopripadnost. A boraca za kvalitet – šačica!

U „školi sada“ treba se „rešiti“ svih onih koji misle svojom glavom, ne daj bože služe se i jezikom, a nisu pripadnici grupe tapšača po ramenu! Ako borac za kvalitet radi na određeno – neće biti obnovljen ugovor, po principu diskrecionog prava, a to mu se, naravno, saopšti 1. septembra. Ako radi na neodređeno – njega prozivati, „popisivati“, stavljati u nepovoljan položaj i sl, da bi bio ućutkan. Cilj nije obezbediti uslove, kadrovske i sve druge, za kvalitetan rad već zadobiti što više poena na osnovu što brojnijeg uposlenja istopripadnika, pa makar oni bili nestručni, makar imali „oksfordske“ diplome iz Jagodine… Više poena – uspešniji direktor, zar ne? Zar da brine što se ne poštuju propisi, interesi učenika, stavovi roditelja, što se časovi napuštaju pre vremena ili upisuju a ne održe, što se u isto vreme upiše čas kao realizovan a prisustvuje se stručnom skupu na udaljenosti od 35 kilometara, što se zabranjuje meštanima i našim srednjoškolcima da koriste školsku biblioteku, odnosno neki mogu, neki ne…. Što jedan stručni saradnik poštuje radno vreme, piše zahtev kad treba da izađe sat-dva ranije zbog odlaska lekaru, a drugi ide kući kad mu to odgovara, kolima, zajedno sa direktorom škole… Mnoštvo primera nejednakog postupanja….

Direktor škole ima većinsku podršku u Školskom odboru, sa uvek istih pet ruku za odluku, po dogovoru. Na žalost, jedna je ruka prosvetnog radnika i bez nje se sve ovo u školi ne bi dešavalo. Kod predsednice diregintska palica, a četvoro izvršavaju dogovoreno, vrlo sinhronizovano. Ostali članovi nisu ni bitni, mogu da dođu ili ne, mogu da govore, ali njihove reči često ni ne uđu u zapisnik. Dajem sebi slobodu da o oveme pišem jer sam član Školskog odbora, član koji ne poštuje dirigentsku palicu. Školski odbor je tolika podrška direktoru da čak usvaja izveštaje direktora tako što ih ni ne vidi, tačnije, vidi ih na samoj sednici prilikom prezentacije, a 20-ak priloga uz izveštaj ne budu ni otvoreni, ni uz zahtev. Isti stepen transparentnosti rada direktora prisutan je i na Nastavničkim većima i Savetima roditelja… Stalno neke poslovne tajne i diskreciona prava direktora… Školski odbor se toliko trudi u svojoj ulozi podrške radu direktora da je čak bio u stanju da promeni ceo program rada npr. Stručnog aktiva za razvoj Školskog programa – urađen od strane dve nastavnice, dve učiteljice i bibliotekara. Šta mislite da li su od njih, za rad u školi, stručniji članovi Školskog odbora – „novinarka“ u penziji, policajac u penziji, limar, mesar i poslušna učiteljica? Verovatno će neki zaključiti da su stručniji čim su podobniji…

Osim Školskog odbora, i sindikalna organizacija u našoj školi, sa brojem članova tek toliko da su reprezentativni, a možda i nisu, predstavlja veliku podršku direktoru. Pošto nisam njihov član, ne mogu reći čime se bave. Jedino što mogu da tvrdim je da nisam zapazila da su bilo šta preduzeli kako bi sprečili nepoštovanje propisa. Ali s obzirom da su u „školi sada“ pripadnici istog orkestra, normalno je da će poštovati istog dirigenta.

Preostaje inspekcija… Da li treba da sumnjamo u to da li su inspektori određeni za vršenje nadzora u našoj školi deo orkestra? Pa njima je poslodavac lokalna samouprava…

Sem ovoga, direktor ima podršku i dela kolektiva. Pa deo je zaposlio, šta od njih očekivati? Neće valjda da mu „zabiju nož u leđa“. Pa oni će, ako treba, tvrditi da je mleko crno. Ili ćutati. A baš ih i briga! Drugom delu zaposlenih i odgovara trenutna klima u „školi sada“ – sloboda u svemu, manje rada, oni ne pitaju direktora zašto se ne meša u svoj posao, a on ne pita njih… I njih baš briga! Ni jedni ni drugi ovu školu ne doživljavaju kao svoju. Malo je nas koji crvenimo što je u našoj školi ovakva situacija.

Pa, ko nam je to tako nezadovoljan radom „škole sada“? Kome se to zamutilo u duši i glavi od strmoglavljenja? Našim đacima, našim roditeljima i, na žalost, „šaci“ zaposlenih. Koliko je nas koji želimo, za početak, da ne propadamo dalje? Koji želimo promene? Da ponovo krenemo, korak po korak, na gore.

Dragi đaci, roditelji i malobrojne kolege, vi koji imate petlje da kažete „dosta“, navijam da budemo dovoljno brojni, moćni i izdržljivi, pa da ova kap u moru nepravilnosti prevagne i natera i sve druge, a pre svega nadležne institucije, da misle i reaguju!”

Jasmina Stankov, bibliotekar